Pitaj nutricionista?

Tijekom liječenja, ali i oporavka upute za prehranu su uvijek:  jesti normalno.


Što znači normalno, koja hrana je dobra, a koja je i bolja?

Mnoga takva i slična pitanja nas muče i često je teško ili nemoguće doći do odgovora.

Tim nutricionista koji se pridružio Casperi, Dora Bučan Nenadić i Marija Selak.

 

Spremne su pomoći nama i vama, a sva pitanja koja vas muče  možete postaviti u našoj rubrici "Pitaj nutricionista?"

Vaša pitanja će ostati anonimna, a odgovore ćemo redovno objavljivati na našim stranicama.

Važna napomena: Odgovori koje ćete dobiti ni u jednom slučaju ne mogu zamijeniti redovne kontrole i savjete Vašeg liječnika.


Pitanja možete slati u inbox, ili na mail casperasplit@gmail.com

U nastavku donosimo odgovore na neka od pitanja:

1. Kiselost organizma i rak - stvarnost ili mit?

 

Mediji su puni članaka na temu kako spriječiti i liječiti rak. Vrlo često možete naići na različite „stručnjake“ koji nude testove za procjenu kiselosti organizma iz urina ili sline, a zatim vam nude različite programe prehrane ili dodatke prehrani koji „pomažu“. Alkalna prehrana jedna je od često spominjanih i temelji se na tome da moderna prehrana zakiseljava tijelo uzrokujući bolesti poput raka, osteoporozu i kardiovaskularne bolesti. Temelj alkalne prehrane je konzumacija više voća i povrća uz umjereni unos proteina. Često ćete naići ne samo na dijetu, već i prodaju srodnih dodataka prehrani i uređaja za alkalizaciju vode.
Nekoliko studija je dokazalo kako neke stanice raka dobro rastu u kiselom okruženju, ali u laboratorijskim uvjetima. Da ne bi bilo zabune, ljudsko tijelo jako dobro regulira pH, a hrana koju konzumiramo utječe samo na pH mokraće ali ne i na pH krvi. Naš organizam svakodnevno sam rješava i minimalne promjene u kiselosti krvi, stoga
nema govora da bi uzimanje kisele ili lužnate hrane moglo poremetiti homeostazu krvi. Ako bi razina pH krvi postala previše kisela ili lužnata, to bi moglo biti opasno po život i obično je pokazatelj ozbiljnog zdravstvenog problema (iako ne mora biti osnovni uzrok). Zapravo je vrlo teško promijeniti razinu pH u krvi jer tijelo naporno
radi na regulaciji i održavanju tih razina. Ono što je sigurno jest da sve namirnice koje konzumiramo nakon metaboličkih procesa u tijelu daju nusproizvode koji mijenjaju kiselost urina. Na primjer, namirnice koje alkaliziraju urin su svježe voće i povrće. S druge strane, namirnice bogate proteinima (svi životinjski proizvodi, cjelovite žitarice, grah i ostale mahunarke) odgovorne su za kiselost urina.
Iz svega slijedi da razne namirnice mogu promijeniti kiselost urina, što je normalan metabolički proces. Ono što je vrlo važno naglasiti jest da promjena kiselosti mokraće nije štetna za zdravlje jer je urin koncentriran u mjehuru i ne utječe na pH bilo kojeg drugog organa te se izlučuje van iz organizma. Obzirom da se pokazalo da prehrana utječe na pH mokraće, eventualni fokus daljnjih istraživanja bi mogao biti bi li alkalna prehrana mogla imati utjecaja na prevenciju i liječenje raka mokraćnog sustava.


Reference:
Fenton, T. R., & Huang, T. (2016). Systematic review of the association between dietary acid load, alkaline water and cancer. BMJ Open, 6(6), e010438. doi:10.1136/bmjopen-2015- 010438
Quade, B. N., Parker, M. D., & Occhipinti, R. (2020). The therapeutic importance of acid-base balance. Biochemical Pharmacology, 114278. doi:10.1016/j.bcp.2020.114278

2. Antioksidansi – šteta ili korist?

 

Slobodni radikali su reaktivne molekule koje imaju sposobnost oštećivanja stanica tijela. Prirodno se stvaraju u tijelu te su uključeni u metaboličke procese, no u velikim koncentracijama (prilikom izlaganja ionizirajućem zračenju, primjerice) mogu biti štetni (uništavajući DNA, proteine i stanične membrane). Antioksidansi su molekule koje su „hvatači“ slobodnih radikala u tijelu, time ih sprječavajući da rade štetu u organizmu. Mogu se sintetizirati u tijelu ili pak biti uneseni putem hrane (voće, povrće, žitarice). Obzirom da tretmani kod karcinoma oštećuju stanice, napravljeno je mnogo studija kako bi se promotrio utjecaj antioksidanasa unesenih hranom na rizik od karcinoma i utjecajem onkološke pacijente. Što se rizika od karcinoma tiče, studije pokazuju kako suplementacija antioksidansima kao dopuna nezdravoj prehrani ne pomaže smanjenju rizika od karcinoma. Kod studija s onkološkim
pacijentima, rezultati su kontradiktorni, čemu razloga može biti mnogo (količina antioksidansa, sastav suplemenata, nivo apsorpcije, …). U konačnici, još nemamo konačan konsenzus vezan za potrebu za antioksidansima kod onkoloških pacijenata tijekom kemoterapije i bilo koje druge terapije. Savjet je, u svrhu pravilne prehrane koja će opskrbiti tijelo potrebnom energijom i nutrijentima, unos antioksidansa putem hrane u umjerenim količinama.
 

Reference:
George, S., & Abrahamse, H. (2020). Redox Potential of Antioxidants in Cancer Progression and Prevention. Antioxidants, 9(11), 1156. doi:10.3390/antiox9111156 
Ilghami, R., Barzegari, A., Mashayekhi, M. R., Letourneur, D., Crepin, M., & Pavon-Djavid, G.(2019). The conundrum of dietary antioxidants in cancer chemotherapy. Nutrition Reviews. doi:10.1093/nutrit/nuz027

 

3. Sjemenke koštice marelice i vitamin B17?

 

Sjemenke koštice marelice sadrže prirodni kemijski spoj amigdalin, cijanogeni glikozid, kojeg možemo pronaći i u košticama jabuke, šljive, ali i bademima. Laetril je kemijski derivat amigdalina, a popularno su prozvani vitamin B17. Nadalje, niti laetril niti amigdalin nisu klasificirani kao vitamin. In vitro studije pokazale su kako amigdalin ima antitumorski efekt kod karcinoma pluća, mjehura i bubrežnih stanica na način da utječe na ciklus stanica, potiče apoptozu i citotoksičnost te regulira imunološku funkciju. S druge strane, klinička ispitivanja pokazuju kako se metaboliti amigdalina mogu prevesti u cijanovodičnu kiselinu, čija akumulacija u tijelu rezultira toksičnim učinkom. Sva važna znanstvena istraživanja su u početnoj fazi, a nijedan relevantan znanstveni rad nije objavljen u korist upotrebe ovog spoja kod liječenja karcinoma. Daljnja istraživanja su potrebna kako bi se odredio točan mehanizam
djelovanja kod svakog karcinoma, optimalna doza, ali i kako bi se ustanovila i interakcija s antitumorskim lijekovima. U svakom slučaju, in vitro i in vivo znanstvene studije se i dalje provode kako bi se pribavili adekvatni dokazi da bi se ovaj spoj uključio u terapiju protiv raka.
 

Reference:
Shi, J., Chen, Q., Xu, M., Xia, Q., Zheng, T., Teng, J., … Fan, L. (2019). Recent updates and future perspectives about amygdalin as a potential anticancer agent: A review. Cancer Medicine. doi:10.1002/cam4.2197

4. Vitamin C i suplementacija?

 

Vitamin C ima važnu ulogu u stvaranju hormona, aminokiselina i kolagena, važan je kod cijeljenja rana, olakšava apsorpciju željeza te ima važnu ulogu u imunološkom sustavu. 70-ih godina je otkriveno kako neka svojstva vitamina C mogu biti toksična za stanice karcinoma, što je kasnije opovrgnuto. U posljednje vrijeme se mnogo istražuje vitamin C pacijentima unesen intravenoznim putem koji, čini se, ima različit utjecaj od onoga unesenog na usta. Osim toga, istražuje se i može li dodatak vitamina C poboljšati učinak kemoterapije i radioterapije ili pak smanjiti nuspojave istih (smanjenje upale i slabosti kao i poboljšavanje kvalitete života). Dok se adekvatna istraživanja ne dovrše, ne možemo tvrditi kako vitamin C ima ključnu ulogu u liječenju karcinoma, no neke preliminarne studije predlažu kako može biti
benefita od visokih doza vitamina C u kombinaciji sa standardnim metodama liječenja karcinoma. Njegova je uloga u zdravom i bolesnom organizmu vrlo važna, stoga se savjetuje konzumacija namirnica bogatih vitaminom C – citrusi, šipak, svježa paprika, kelj, brokula, ananas i dr. Megadoze niti putem hrane nisu preporučene, pogotovo obzirom da je ionako količina vitamina C koja se iz probavnog sustava može apsorbirati ograničena.
 

Reference:
Fu, J., Wu, Z., Liu, J., & Wu, T. (2020). Vitamin C: A stem cell promoter in cancer metastasis and immunotherapy. Biomedicine & Pharmacotherapy, 131, 110588. doi:10.1016/j.biopha.2020.110588 
Klimant, E., Wright, H., Rubin, D., Seely, D., & Markman, M. (2018). Intravenous vitamin C in the supportive care of cancer patients: a review and rational approach. Current Oncology, 25(2), 139. doi:10.3747/co.25.3790 

 

5. Važnost vitamina A?

 

Vitamin A je u ljudskom tijelu odgovoran za pravilno funkcioniranje imunološkog sustava i umnažanja stanica, rasta koštanog tkiva, a ima ulogu i kod osjeta vida. Pronalazimo ga u jajima, ribi, životinjskoj jetri, mliječnim proizvodima, mrkvi, tamnozelenom povrću, bundevi, itd. Studije pokazuju kako prehrana bogatija vitaminima i mineralima (uključujući i vitamin A), može poboljšati imunološku funkciju i krajnju prognozu kod karcinoma glave i vrata. Dokazan je i pozitivan učinak vitamina A na imunološki odgovor na stanice melanoma te na karcinom mokraćnog
mjehura. Prilikom istraživanja, otkriveno je kako su kod posljednjeg stadija karcinoma dojke niže razine vitamina A u serumu i očekivane, zbog čega je potrebno staviti naglasak na adekvatan unos hrane bogate vitaminom A. Naravno, pritom pripaziti na količinu zbog toga što visoke doze vitamina A mogu biti toksične. Nadalje, istraživanja su pokazala kako oralni suplementi vitamina A ne povećavaju stopu preživljavanja kod pacijenata s melanomom.
 

Reference:
Oliveira, S., Costa, J., Faria, I., Guerreiro, S. G., & Fernandes, R. (2019). Vitamin A Enhances Macrophages Activity Against B16-F10 Malignant Melanocytes: A New Player for Cancer Immunotherapy? Medicina, 55(9), 604. doi:10.3390/medicina55090604 
Zupančič, D., Korać-Prlić, J., Kreft, M. E., Franković, L., Vilović, K., Jeruc, J., … Terzić, J. (2020). Vitamin A Rich Diet Diminishes Early Urothelial Carcinogenesis by Altering Retinoic Acid Signaling. Cancers, 12(7), 1712. doi:10.3390/cancers12071712