One Nisu Stale.png
Kampanja udruge Caspera za promicanje brige o sebi i osvještavanja
društva o životu žene s karcinomom

Moje ime je Marija. 

2014. godine dijagnosticiran mi je invazivni adenokarcinom dojke. Karcinom sam otkrila sasvim slučajno.

Nisam osjećala nikakvu boli niti bilo kakve tegobe. S obzirom da sam tada imala 47 godina, doktorica me poslala na mamografiju kao preventivni pregled.  Mamografija je otkrila zloćudnu bolest na lijevoj dojci.

Šok koji je uslijedio je bio toliki da me paralizirao. Na samom početku liječenja sam otišla na onkološki tim koji je odredio tijek liječenja. Najprije je uslijedila operacija, a nakon operacije mi je određena kemoterapija (4+12). Četiri "crvene" i 12 taxola, ukupno 16 komada. 

Nakon kemoterapije morala sam odraditi i 13 doza zračenja.

Nakon više od šest godina još uvijek  sam u liječenju, na antihormonskoj sam terapiji. 

 

Bolest me je zatekla i moram priznati da sam bila prestrašena od svega.

U to vrijeme nisam bila svjesna ničega pa sam odlučila da je najbolje slušati stručnjake. Slijepo sam vjerovala  svome onkologu i pratila njegove  upute. Moram reći da sam uz podršku roditelja i rodbine izgurala. Vidite, tu sam!

 

Dodatni udarac i strah se dogodio kad mi se u tom periodu razbolio i tata.

Nažalost tata je i umro od karcinoma.

Dugo sam bila u stanju šoka u nevjerice. Nikada nije lako izgubiti nekoga svoga, a posebno je teško kada ste i sami u procesu liječenja.

Međutim, kako dani prolaze naučila sam da imamo samo jedan život. Pokušajmo ga shvaćati na način, ništa nam se loše ne može dogoditi. 

Kad se suočite sa strašnom dijagnozom, slušajte doktore i radite što vam kažu. Pogledajte u sebe i pronađite svoju snagu.

Sami sebi u glavi postavite dijagnozu, dijagnozu OPTIMIST!