Kako sažeti jučerašnji dan u nekoliko rečenica?
Jučer nam se ispreplelo 13 života, 13 životnih kufera punih svega lijepog i manje lijepog.
Pa, bilo je čak i ružnog.
Svima nam je nazivnik isti - rak.
To je prtljaga koja je sama po sebi toliko teška da bi napunila još jedan xl putni kufer.
Ana nas je vodila.
Činilo se da nas vodi u igru.
Krenula je s tim da smo stale u krug, u polučučanj, onako kako plemena stanu kad kreću u nekakve njihove obrede (objasnila nam je da to ima svoju svrhu, osjećaja zaštićenosti).
Malo smo se gibale kroz prostor, čak i zvukove ispuštale...
Gledale se u oči, osjetile jedna drugu i u tom ritmu pokreta bile smo dio grupe.
Odjednom je počelo iz svakog ponešto izlaziti. Bilo je tu svakakvih emocija.
Ljutnja i bijes i ljubav i toplina.
Svi smo ponešto iz nas izbacili, ali znamo da smo puno više i primili.
Naučile smo najbitniju lekciju grupne terapije.
Ništa što proživljavamo i što osjećamo ne dešava se samo nama.
U svemu što prolazimo nismo jedine i zato živjela podrška istih.
Hvala svim ženama koje su bile dio ovog nevjerojatnog iskustva, a posebno hvala Ani što nam je došla i darovala sebe.
Tu smo 💜