One Nisu Stale.png
Kampanja udruge Caspera za promicanje brige o sebi i osvještavanja
društva o životu žene s karcinomom

Bolest i liječenje kao traumatsko iskustvo

Bolest i proces liječenja također mogu biti i traumatsko iskustvo ako traumatski događaj  definiramo kao  događaj koji nas  izbacuje  iz „životne ravnoteže” koju je teško povratiti. Onkološka bolest predstavlja iznenadni, neočekivani, po život opasan događaj za koji, barem  u početku, mislimo da ne možemo kontrolirati i  osjećamo potpunu bespomoćnost. Međutim, moguće je povratiti kontrolu, mir, snagu i emocionalnu stabilnost.  Za početak, iznimno je važno kako s nama komuniciraju liječnici, kako nam saopćavaju dijagnozu i kako nas upoznaju sa procesom liječenja koji je pred nama, potiču li našu volju za liječenjem i životom i podržavaju li nas kao partnere i suradnike u liječenju. Bolest možemo doživjeti kao traumu i osjećati se istraumatizirano ako su intervencije (operacija, kemoterapija, radio-terapija) bile jako bolne, ako su nam teško narušile zdravlje i izazvale gubitak fizičkih sposobnosti. Međutim osim same bolesti i liječenja kao oblika traume možemo biti izloženi  i sekundarnoj traumatizaciji do koje dolazi ako osobe oko nas, a posebno medicinsko osoblje  i liječnici komuniciraju i odnose se prema nama na takav način da se zbog toga osjećamo ponovno traumatizirano. U slučaju neprimjerenog načina davanja informacija, ako ne dobijemo informacije, radi nehumanih uvjeta u kojima se npr. prima kemoterapija, ili ako doživimo da nas se tretira samo kao broj ili slučaj možemo biti dodatno traumatizirani. Sve to na nas može ostaviti dugoročne posljedice, narušiti naše samopouzdanje i vjeru u ljude i zdravstveni sustav, isto  kao što pozitivna iskustva, ljubaznost i pozitivni ishodi liječenja mogu iznimno pomoći da se osjećamo zdravo, snažno, poštivano, prihvaćeno i da opet vladamo svojim životom.