One Nisu Stale.png
Kampanja udruge Caspera za promicanje brige o sebi i osvještavanja
društva o životu žene s karcinomom

Kako se nosimo s krizom bolesti

Svatko se na svoj način nosi sa stresom i kriznim situacijama, ponaša se i  reagira na svoj način, pa tako postupamo i u slučaju suočavanja sa krizom bolesti. Neke metode su manje, a neke više učinkovite i postupamo onako kako možemo i znamo. Teško se othrvati komentarima i savjetima okoline o tome što bismo i kako trebali napraviti. Čak i kada smo svjesni da naše metode nošenja sa situacijom nisu baš efikasne razdoblje suočavanja sa bolešću nekima može biti, a nekima nije pravo vrijeme za promjene. Svi smo različiti i svatko se mijenja na svoj način ili je  u otporu prema promjeni. 

Mehanizmi suočavanja sa stresom mogu biti usmjereni na rješavanje problema ili na rasterećenje emocija. 

Kada smo orijentirani na problem tada ciljano rješavamo situaciju, planiramo, tražimo informacije i  različite vrsta podrške i pomoći osoba u okolini ili stručnjaka, pratimo upute liječnika ili  tražimo  dodatne informacije i druga mišljenja. Aktivno sudjelujemo u svom liječenju. Pokušavamo napraviti sve što možemo. Ako već ne možemo promijenit samu činjenicu bolesti možemo napravit promjene stila života, po pitanju prehrane, vježbanja i drugih fizičkih aktivnosti usmjerenih prema zdravijem načinu života čime ujedno možemo smanjiti i emocionalnu napetost i popraviti raspoloženje. Možemo odabrati raditi na sebi na bilo koji način. To uključuje i traženje  i prihvaćanje pomoći i podrške od obitelj, prijatelja,  volontera, profesionalaca, prijatelja koje smo upoznali tijekom  liječenja, ali ponekad i od nepoznatih osoba koje smo slučajno sreli. Poneki slučajan susret sa ljubaznom sobom  u dućanu ili na cesti može nam uljepšati dan i vratiti vjeru u ljudsku dobrotu. Za sve one koji su neodlučni i boje se zatražiti pomoć i podršku, željela bih samo reći da slušaju sebe i daju svoje povjerenje onim osobama s kojima se dobro osjećaju pa bile to službene osobe kao pomagači, duhovni vođe, svećenici ili slučajni prolaznici. Dozvolite sebi primiti pažnju, iskrenu ljubav i brigu osoba pored vas, jer traženje socijalne podrške i činjenica da nam je ona dostupna, kao i njeno prihvaćanje  mogu biti značajni alati u uspješnom nošenju sa bolešću. 

Kada smo usmjereni na emocije možemo ih potiskivati ili imati različite emocionalne reakcije, odnosno na različite pozitivne ili negativne načine smanjivati emocionalnu napetost. Važno je izraziti i prihvatiti svoje emocije pa koliko one teške ili burne bile. Možemo se okrenuti religiji ili duhovnosti kako bismo smanjili  emocionalnu uznemirenost, opustili se i zaustavili ili pokušati promijeniti uznemirujuće misli ili preusmjeriti pažnju na neke druge aktivnosti. Možemo se pomiriti se sudbinom, prihvatiti situaciju ako trenutno ne možemo djelovati ili zatražiti emocionalnu podršku od drugih. Sa bolešću se možemo suočiti i  izbjegavanjem koje može biti  kognitivno, emocionalno ili kroz ponašanje, udaljavanjem od izvora stresa. Možemo negirati problem, odbijati terapiju i dijagnozu, ili bilo koju drugu aktivnost povezanu sa liječenjem, udaljiti se od ljudi povlačenjem u osamu, pribjeći samokritičnosti ili se preokupirati poslom i raznim drugim obavezama samo kao ne bismo mislili na bolest. Možemo potiskivati  emocije  bježanjem u  maštanje, sanjarenje  ili  pokušati se  udaljiti od naših psihičkih i tjelesnih reakcija konzumiranjem alkohola i droga ili prakticiranjem drugih autodestruktivnih oblika ponašanja. Isto tako možemo pomoću humora pokušati promijeniti percepciju stanja u kojem se nalazimo i sebi olakšati pozitivnim pristupom i prihvaćanjem s pozitivnim interpretacijama ili isticanjem pozitivnog.

Ako netko pribjegava kognitivnom izbjegavanju i odbija razgovarati o bilo čemu vezanom uz bolest to treba poštivati jer to je osobni način nošenja s krizom. Netko će možda na svim portalima i putem drugih komunikacijskih kanala svojim poznanicima ili rodbini objaviti svoju dijagnozu  i svi će biti upućeni u proces liječenja i stanja i emocije s kojima se osoba nosi. Netko drugi će se povući, možda nitko iz bliske okoline neće znati da je bolestan i organizirat će svoj život tako da se sa liječenjem  i bolešću nosi na svoj način uz podršku jedne ili dvije osobe.

Puno je savjeta o tome kako se treba hraniti, kako živjeti, koje zdrave rutine  i prakse uvesti  u život, koji načini suočavanja sa krizom koristiti ali samo je na nama da prihvatimo ono što je u skladu s našim navikama, uvjerenjima, osobinama, mogućnostima  i s našom spremnošću na primjenu. Potreban je veliki trud i disciplina da bi se promjena postigla i u tome smo različito uspješni. Svakoga od nas motivira nešto drugo i važno je otkriti  vlastiti smisao života, a ne nečiji drugi ili nametnuti. Važno je otkriti što je nama bitno, što nas veseli, što nam čini dobro i  u čemu uživamo, koje aktivnosti pune naše baterije.