top of page

Život koji vrijedi živjeti.


Priznanja!?!


Mogla bih reći da meni znače.

Puno!

Ona su mi potvrda da sam nešto napravila dobro.

Da živim najbolje što znam.

Priznanja od nekih meni važnih ljudi.

Nekih velikih autoriteta, po mom viđenju.

Nekih dobrih ljudi, po mom viđenju.

Nekih dragih žena, do jučer nepoznatih.


Ovaj tjedan mi je bio onako poprilično živ, turbulentan, emotivan.

Počeo je s najvećom ljubavi od svih.

Stigla mrvica i njena mama.

Može li bolje početi tjedan, mjesec?


Ne može!


Krenuo je s ljubavlju.

Potajno sam se nadala da će nastaviti u istom smjeru.


Nastavio je!


Kontrola onkologa.

Nalazi odlični.

Zdrava.

Ljubav u pravom smislu.

Tek, iznenada čujem rečenicu.

"Sonja, ne postoji puno ljudi koji su sposobni u životu nešto učiniti".

Rečenicu koja me zatekla.


Zašto?


Došla je od čovjeka kojeg smatram autoritetom, čovjeka od kojeg sam je najmanje očekivala.

Ne zato što sam sumnjala u njega.

Sumnjala sam u sebe.

Od mog liječnika, profesora....znat će oni koji trebaju znati...


Pa nakon toga poskakujem od sreće, jer On mi je dao priznanje.

Vjerojatno i ne znajući koliko mi je to važno.


Ljubav se nastavlja i u narednom danu.

Dođem na jednu posebnu izložbu i nađem se u vrtlogu ljubavi.

Među ljudima koji sjaje.

Nađem se među odabranima i ne vjerujem da sam tu.

Pa pjevam i veselim se, a srce hoće iskočiti.


Svane još jedan dan i prostor Udruge ispuni smijeh.

Pokloni na sve strane.

Uzbuđenje.

Pjesma.

Druženje.

Grljenje.

Nas dvadeset i više.

Sve ko jedna.

Ljubav pozlati sve.

Potkrala se i koja suza.

Poneka od nedostajanja, onog dubokog, pohranjenog u prsima.

Poneka i od ljepote zajedništva.

Nedostaje mi riječi za ispisati što sam sve doživjela ovaj tjedan.


Priznanja!?!

Da, to je ono što mi znači.

Tjedan...lagano ide svom kraju..a ja?


Okupana ljubavlju.


Ljubavlju onih do neki dan nepoznatih.

Ljubavlju i onih malo više znanih.

Ljubavlju mojih najbližih.

Jer početak i kraj je uvijek isti.


Ljubav, obitelj, dobri ljudi.

To je ono što je važno.


To je život koji vrijedi živjeti.


I za kraj.

Onaj poseban osjecaj kad zamirišu ruže.

Za Dan žena.

Crvene.

Najljepše.

Znam da sam uspjela živjeti.

Ma koliko trajalo.

Vrijedilo je!





120 views0 comments

Comments


bottom of page