Otvaranje očiju!!!

Super, imam dan pauze!!! Cijela obitelj se danas sastaje kod oca. Svake godine imamo malo druženje na ovaj dan. Do ove godine iznimno sam se veselila ovom danu. Danas baš i nisam neko dobro društvo. Neizvjesnost traje, sutra je nalaz. Dio mene se ipak nada da će nalaz biti dobar. Svi pokušavamo biti veseli i opušteni, ali nam nekako ne ide. Ocu još uvijek ne govorim ništa konkretno. Samo neke naznake, ne želim ga uzrujavati, mada sam krajičkom mozga svjesna da uzrujavanje tek dolazi. Dan je u konačnici prošao dobro. Vratili smo se kući. Idem pod tuš. Poznati osjećaj je tu. Sutra ću znati na čemu sam. I dalje se nadam da je samo lažna uzbuna. Idem u krevet, a zadnja misao je, imam rak. Osvanulo je prekrasno, sunčano ljetno jutro, a ja se osjećam kao u rupi. Glava kao da će puknuti, samo nek zazvoni telefon!! Napokon poziv, poznat broj. Doktorica je. Javljam se veselo i nasmijano. Stiže odgovor: "Dušo, nalaz nije dobar. Imaš karcinom, koji je agresivan, dođi ujutro do mene. Sreća, limfni čvor je uredan." Odgovaram: "Hvala Vam, vidimo se sutra." Sad sam tu..znači bolesna sam. Imam dvije opcije: Predati se ili boriti. Predaja ne dolazi u obzir, ali ne znam kako se boriti. Morati ću puno toga usput naučiti. Odlučim popodne otići do oca i sestre i obavijestiti ih o svemu. Spremamo se i idemo. Prijateljica, suprug, netko od djece (ne sjećam se tko) i ja. U autu je tolika napetost da je gotovo možeš opipati. Pada prva svađa između supruga i mene. Oko čega nije ni bitno, niti se više sjećam. Gomila misli u glavi, kako i na koji način dalje. Dolazimo do oca, sve je rečeno i svi su zatečeni. Ponekad očekuješ puno više, očekuješ da te neko zagrli, da se osjetiš sigurno, međutim očekivanja nas redovito razočaraju. Par sati je brzo prošlo, o čemu se pričalo? Nemam pojma. Vjerojatno o tijeku liječenja. Samo znam da mi je sve i svi išli na živce. Jedva sam čekala kući. Sutra sam kod doktorice i vidjet ćemo šta dalje. Kakva operacija i kakva terapija, danas više ne želim misliti ni o čemu. Sutra sastavljamo plan i strategiju, kako pobijediti neprijatelja. Odlazim u krevet sa jednom misli: Bože moj, daj mi snage i strpljenja. Ni svjesna nisam bila koliko će mi trebati i jednog i drugog. Karcinom je polako počeo uzimati svoj danak!!!!!