top of page

Možda naučim!


Jutro u kojem ustaneš nasmiješena, s planovima za taj dan. Jutro koje nije drugačije od bilo kojeg drugog, običnog, prosječnog, svakodnevnog. Jutro koje te zove na akciju, a ti spremna, odmorna.


Do točke.


Kad te život iznenadi. Ulovi nespremnu i samo te zaustavi. Ukoči te negdje između kukova i ne možeš ni koraka dalje.


Takvo se jutro dogodilo jučer.

Meni ovakvoj.

Koja može sve.

Kojoj je uvijek dobro i nikad joj ništa nije.

Meni koja je odradila nekih tamo terapija. Terapija koje znače život. Nekih crvenih i onih drugih. Meni koja je kroz sve prošla "kao od šale". Koja se uvijek ponaša onako, pomalo glupo i vrtoglavo. Koja ništa ne nauči, očito.

Ne nauči kad stati. Kad usporiti. Pa se onda život ili pak Onaj gore pobrine.

Kaže dosta je.

Stani.

Uspori.

Zaustavi se.

Vrijeme je.

Kud letiš? Zašto? Zbog čega?


Tako mi priredi jutro i dan i noć. Kad sam pogrbljena, bolna. Kad je kupanje, težak posao, onaj najteži. Svući se, obući, ući u kadu, izaći iz nje. Sve to s bolnom grimasom.

Pa sjednem i pomislim.

Valjda je bol ta koja te prizemlji.

Otvori ti oči. Ne volim taj osjećaj.

Biti bespomoćna, ovisiti o nekom ili nečem.

Ne znam to. Ne znam kud bi s tom emocijom. Tablete pomažu, neke kombinacije koje me donekle drže pokretnu i to je dobro.

Za moju glavu. Treba mi to. Treba mi privid da mogu. Da planiram, da guram naprijed.


Pitam se kako se dogodi? Kako iznova krenem u podrazumijevanje?  Kako iznova smatram da imam apsolutni monopol nad svojim životom? Kako iznova zaboravim cijeniti male stvari? Gdje letim? Gdje žurim? Kamo pobogu?

Koliko mi puta treba upozorenje? Jesam baš toliko uporna? Blesava? Šta li?


Danas je malo bolje. Danas idem do doktora. Vjerujem da ću sutra biti dobro. Treba mi da budem dobro, jer sutra je poseban dan za mene (o tome ću drugi put, možda).


Možda i naučim.

Slušati.

Najprije sebe.

Svoje tijelo.

Svoj ritam.

Možda.


Jedino nas nažalost pokrene na promjene, ali iz boli i naučimo najviše.

Prvak sam u takvom učenju.

Dok ne dođem do zida, ne zaustavljam.

Sad?

Dal' je to dobro ili nije?

'Ko će ga znati.


Sad?

Važno je da prođe, a proći će.

Ili neće.

Jedno od to tvoje.

247 views0 comments

Comments


bottom of page