Ne volim, ne podnosim, ne sviđa mi se.

Vrućina, "pasja" vrućina danima.

Sve se zalijepilo, gori nebo i zemlja.

Danima nema zraka, sunce je neumoljivo.

Prži, grije, tjera te u hlad i pod klimu.

Danas malo popustilo, bura.

Vani ugodno.

Meni neugodno.

Ne volim, ne podnosim, ne sviđa mi se.

Sve me unutra stišće.

Grči mi se utroba.

Tijelo se skuplja.

Ne volim, ne podnosim, ne sviđa mi se.

Kad jesen ukrade ljetu dan.

Kad me mirisi odvede gdje ne želim.

U one dane.

Kad sam sjedila i molila da ostane.

Samo još jedna dlaka, jedna obrva, jedna trepavica.

U one dane.

Kad sam se gledala u ogledalu.

Nemoćna.

Kad sam sjenilom mazala oči podbule od kemoterapije.

Kad sam se grčevito trudila da budem dobro.

Ne volim, ne podnosim, ne sviđa mi se.

Osjećaj prolaznosti, a tek je počelo.

Kad se ljeti pokrijem jer mi je hladno.

Kad me drži cijeli dan muka, kao onda.

Kad me obuzme neizvjesnost izazvana ničim.

Tek uspomenom.

Mirisom.

Osjetom.

Ne volim, ne podnosim, ne sviđa mi se.

To što svake godine iznova sve proživim.

Što mi svake godine soba miriše kao bolnica.

Što se svake godine gledam u ogledalo s istim strahom.

Ne volim, ne podnosim, ne sviđa mi se.

Kad jesen ukrade ljetu dan.

Rano je za ove osjećaje, puno prerano.

Tugo strpi se još neko vrijeme.

Znam da ćeš doći.

S prvim danima jeseni.

Pričekaj.

Ima te.

U galonima.

Samo nisam spremna.

Još nisam spremna.

Trebam ljeto.

Za život.

Ovaj stari i jedan novi.

Lakše je kad je vedar dan.

Čak i ako je "pasja" vrućina.