Priče jedne Pahuljice

Marina Zečić

Dio 1 - Stižu me sjećanja

13.02.2021

 

Subota jutro. Negdje na Vukovarskoj ulici iz smjera Splita put Tugara.

 

Na radiju svira Crvena jabuka:

„Al' moja priča i nije moja

ništa ja nisam birao...“

U utrobi grč, oči natečene od plakanja, povraća mi se.

Ocu su ukinuli pametni lijek, bubrezi otkazuju, on ne izgleda dobro... 

Pjesma je „Stižu me sjećanja“.

Taman je i moja priča krenula u ovo doba prije četiri godine.

2.mj 2017

Splitsko rodilište, odjel humane reprodukcije!

Doktorove riječi upućene meni: „Ajde ti za svaki slučaj pogledaj još jednom dojke, iako je ovaj nalaz ultrazvuka dobar. Nije puno star, al' ipak mu ima 8 mj., dok mi krenemo s umjetnom oplodnjom, bit će star preko godine, pa da imamo friški...“

- Kako nekad Bog, sudbina ili šta već, umiješaju prste i spase ti život.

Zovem „mater“ (koga ću drugog moliti da mi rješava uputnice i narudžbe po Splitu jer ipak ja radim i živim u Tugarima) da me naruči na ultrazvuk dojki.

Nakon pola sata zove ona mene: „Imala si sriće, neko je otkaza.

Žena te naručila 24.02. Ja imam termin tek u 10.misec, aj ti ćerce prva, mlađa si.“

24.02.2017

RADIOLOŠKI NALAZ

U desnoj dojci lezija 13x8 mm susp. na fibroadenom, preporučuje se citološka punkcija.

NALAZ PUNKCIJE: komentar citologa i kirurga; 95% je fibroadenom,

(ne vide se maligne stanice, ali...mora vanka)

12.04.2017

Operacija br. 1

PHD nalaz preuzima, ko drugi nego „mater“, ja sam zaboravila na njega.

Bože moj - fibroadenom je!

 

Čekam red na torakalnoj kirurgiji za previjanje. Dolazi „mater“ očiju većih od cijele joj glave...vrteći tom istom glavom i kaže izgubljeno:

„Ja mislim da nije dobro...“ - govori mi. 

"A? O čemu ti?" - otvaram nalaz pun nepoznatih izraza koji meni ništa ne znače, i na dnu velikim slovima piše:

 

CARCINOMA LOBULARE INVASIUM MAMMAE.

 

Misli se roje brzinom svjetlosti:

- ma to oni tako zovu i dobroćudne tumore (pa nisi učila latinski);

- kako znamo sami sebe lagati i negirati činjenice;

(Tada je među ljudima vladalo nepisano pravilo: ako je loš phd, bolnica te zove. Vjerovalo se da je treći dan presudan. Cijeli taj dan se čeka hoće li mob zazvoniti.)

- nitko me nije zvao, pa nije zvonio mob taj treći dan. Mora biti da je nalaz dobar! Uostalom, brzo sam na redu, pa ću sve pitati i znati.

„OVO JE IPAK RAK!“ - prekrivajući rukom usta i bradu, gledajući u nalaz umjesto meni u oči, priopćena mi je jedna od najgorih vijesti u mojoj 34. godini života.

„Moraš se vratiti na drugu operaciju. Rubovi su pozitivni i treba vidit ima li ga još unutra, vidit šta je s limfnim čvorovima.“

„Hoću li izgubit dojku?“ - glupo sam pitala, ne znajući što me snašlo...

„Ne znam što ću naći kad te otvorim“ - odgovara.

Promislim: WTF?? Što si tražio prvi put kad nisi vidio?
 

DRUGA OPERACIJA ZA 15 DANA

Izlazim iz bolnice sa 100 kg u prsima, bol presijeca suze u očima.

Stvara se još gori pritisak u glavi…“mater“ je odmah iza i tješi me.

**Da konačno razriješim i ovo „mater“. Kod nas je to više od ženskog roditelja, riječ „mater“ u Dalmaciji znači viša instanca. Bog i batina, institucija…možda sam je trebala pisati velikim slovom**

Uzimam mobitel pitajući se: "Kako ću reći Alenu (mužu)? Hoće li on podnijeti još jedan rak?"

Pa otac mu je umro prije 4 god od istog.

„Jube, dolazim odma u Split.“ - odgovorio mi je.

Dolazimo „mater“ i ja u stan reći ocu. Sad ona plače a ja nju tješim.

Otac? Samo je zanijemio.

Nakon šta mu je majku (moju pok. baku) pregazio motor, prošao rat, brat mu umro od raka 7.dan otkako je dobio dijagnozu, žena imala 2 moždana, sad kćer jedinica...suočena sa smrtonosnim neprijateljem.

Ne znam kako je podnio vijest. Nikad nije pričao o osjećajima, sve je kupio u sebe.

Kreće tjedan dana ludila. Limba? Psihoze? Neke druge dimenzije?

Ne znam kako opisat to stanje!?

Jel' ovo stvarno kraj? Samo tako? Koliko je vremena ostalo?

Već? S nepune 34? Stvarno?

Ne daj Bože nikom. Nikad!

Nađeš se u društvu na proslavi a pitaš se hoćeš li dogodine biti tu, s njima?

Krim serije koje sam voljela, nisam više mogla gledati.

Svaka smrt koju Horatio iz CSI Miami rješava, postala je osobna.

To popodne kad smo došle iz bolnice, gledam „mater“.

U kratkom roku, od sat-dva je ušla 3 konfekcijska broja u sebe. Koji Čang šlang i ostale dijete?!? Recite roditelju da mu dijete ima rak i gledajte.

Tako sitna mi se tad činila - moja „Mater“!

Ista ta „mater“ je s mojim PHD nalazom išla k doktorici (radiologu), ženi koja mi je našla ovo na dojci. Išla ju je pitati hoće li mi hitno uraditi uvz abdomena?

„U Božju mater, na ekranu nije ovako izgledalo! Ovo šta se Marini desilo je slučaj 1:1000 000."

„NIJE ME MOGA SLUČAJNO JACKPOT POTREFIT?“ 

Jel' to onaj isti "za svaki slučaj" šta me ginekolog sa humane poslao?

 

Uglavnom, uvijek sam mrzila statistiku, a očito i ona mene.

Napominjem kako su se svi doktori divili „mojoj“ tvorbi na slici ultrazvuka. Tako dobroćudno je izgledalo, oštri rubovi.

„Ko bi reć!“

U međuvremenu se već počinješ bolje osjećati jer si heroj u svojoj "avliji", Cruz Castillo u svojoj Santa Barbari.

Primiš od svojih bližnjih toliko pozitivne energije, „nafiluju“ ti glavu da će sve biti ok.

Krećeš u borbu i nemaš kad misliti da će bit drugačije.

09.05.2017

Operacija br.2
 

Budim se i vidim u magli ispred sebe lice medicinskog brata.

Polupijano ga pitam: „Imam li još uvik 2 sise?“ Istovremeno se pipajući po prsima.

„ Aaaa, dobro je, tu je!“

Naravno, svi koji su me čuli su se nasmijali!

 

Drugi PHD za stavku bogatiji od prvog.

1. CA LOB. INV. MAMMAE

2. CA MICROMETASTATICUM LYMPHONODRUM

 

Ovaj sam put ja išla predignut nalaz. Ne, nisam ga zaboravila!

„U pm, otišlo je u limfu!“. Dva limfna čvora su pozitivna!

 

Neću paničarit, idem na previjanje pa ću vidjeti što će mi kirurg reći.

„Nije bajno, ali dobro, moglo je biti i gore..." - ovaj put komentira medicinska sestra.

Možda tek sada shvaćam da su ove riječi za nekoga udariti.

Da ti se ovako nešto komentira sa vrata ambulante?

U cijelom svom bunilu, čula sam samo dio „Moglo je bit i gore!“

Tada su mi te riječi ipak zvučale dobro, pune optimizma i nade.

Nije najgore!

Ulazim kod kirurga: „Ja mislim da će sve ovo biti super, metastaze se još nisu ni oformile do kraja, izvadili smo ih, napravljena je radikalizacija. Izvađeno je deset čvorova, dva su pozitivna.

 

Mislim da će se sa malo zračenja sve to riješiti.

 

Lobularac je teoretski bolji od duktalnog, ali je problem šta se on raspršuje.

 

Sad se naruči kod onkologa“

 

Dobro, hoću!

Udruga Caspera

Trg Franje Tuđmana 3/1

21000 Split

IBAN: HR12 2340 0091 1110 6546 4

SWIFT: PBZGHR2X

Radno vrijeme: Uz prethodnu najavu na dolje navedene kontakte (zbog pandemije)

email: casperasplit@gmail.com

mob: 091 953 43 58

  • Facebook
  • Instagram
  • YouTube
  • LinkedIn

Pratite nas i na društvenim mrežama

©2021 Caspera. Powered by JeMaJo'S.