Maro idemo u šetnju , riječi koje su spašavale moje tijelo i um u cijeloj fazi liječenja. 

Uz malenu, muža, mamu, tatu, brata i sestru postoji još nekolicina ljudi koji su obilježili moj strateški plan.

Kažem plan, jer sam sve nekako u svojoj glavi zamislila i posložila kao posao, na koji moram ići, obaviti ga i naravno uspješno završiti.

Nekad zvuči ludo, ali ova bolest mi je donijela i toliko lijepih trenutaka.

Susreta, zbog kojih je teško ne ostati pod dojmom.

U doba kada je krenula korona, a samo dvadeset dana nakon što sam se zaposlila došla je dijagnoza.

Karcinom dojke. 

Pomisliš, zar je moguće?

Sve se događalo u mojoj trideset i prvoj godini života.

Mlada, da zaista sam bila mlada (i još sam).

Naučila sam ono bitno, ova bolest zaista ne bira, ništa ne bira. 

Nisam osoba od velike mode, najveća moda mi je hrana, gušt kojem teško odolim.

U jednom trenu dobila sam novu priliku za život, a sada ga idem živjeti. 

P.S. zovem se Maja😁