top of page
Cvijet.jpg
Zašto i kako Caspera?

Naime, prije gotovo šest godina sam se susrela s dijagnozom karcinoma dojke. Sama dijagnoza me paralizirala i skamenila. Na samom početku liječenja sve se odvijalo brzo, hitro, momentalno. Nisam previše razmišljala, samo sam pratila ritam. Nakon nekog vremena, iako okružena obitelji, prijateljima, osjetila sam se sama. Možda sama i nije najbolja riječ, bolje bi odgovarala riječ usamljena. Usamljena u svojoj boli i u potrebi da razgovaram s nekim tko je bio ili jeste u "mojim" cipelama. Od tog trenutka je krenula moja potraga. Potraga za ženama koje su vodile iste životne bitke. Lutajući internetom nailazila sam na određeni broj iskustava. Sve mi je to bilo malo. Tražila sam više, tražila neke konkretne odgovore. 

 

Ideja o Udruzi je došla tiho i nenametljivo. U periodu traženja odgovora susrela sam se sa stranicom Nismo same. To je momenat koji je kod mene uradio promjenu. Čitajući priče hrabrih žena na stranici, uočila sam i svoju hrabrost. Njihove priče su me potakle da ispričam svoju priču. Moja prva priča je napisana za stranicu Nismo same. Sjećam se da sam pišući bila prepuna straha i premišljanja. Ohrabrena Ivanom usudila sam se. Priča pod nazivom "S perikom i bez perike, s dojkom ili bez nje - ja sam žena" je napisana. Povratnu informaciju sam ubrzo dobila. Zbog te priče tisuće žena su posjetile stranicu. Veliki mediji poput 24 sata i Jutarnjeg lista su preuzeli priču. Dobila sam krila i nastavila pisati.

 

Djelovalo je, pomagala sam. Žene su se pronalazile u priči, pronalazile su snagu, javljale se. Nakon ispričane priče, krenula sam s osobnim blogom. Ideja o Udruzi je svako toliko iskakala pred mojim očima. Strah od pogreške, strah od neznanja me dugo držao u šaci. Kako je vrijeme prolazilo stranica Nismo same je postala Udruga. Postala je pokret hrabrih žena. Ivana Kalogjera je žena koja je napravila promjenu. Pomislila sam, mogu li i ja biti ta? Mogu li napraviti promjenu u ovome gradu? Ideja se polako počela vizualizirati, u život su mi ušle neke divne žene. Divne u svim svojim bolima, borbama, tugama. Žene koje su hodale u "mojim" cipelama. Žene iz kojih je isijavala životna radost i zahvalnost za svaki dan. U Udruzi sam spojila dva svijeta naizgled nespojiva. Moju prošlost i moju budućnost. Spona svih nas koji smo se pronašli u ovom projektu čini našu sadašnjost. Sadašnjost nazvanu Caspera!!!

 

Udrugu sam zamislila kao pomoć svim onim ženama koje se osjećaju usamljene, preplašene, paralizirane. Želim da budemo utočište u kojem će biti prihvaćene, mjesto na kojem će dobiti razumijevanje, podršku, empatiju. Vjerujem da ću sa svojim velikim ljudima, napraviti velike stvari. 

 

Tek smo u začetku, puno toga je pred nama. Hrabrosti ne nedostaje. Malo vjere, malo ljubavi i puno rada...sve će biti dobro.

Nitko ne mora prolaziti borbe sam, vjerujem da ćemo to u ovom gradu promijeniti. 

 

Sve ste dobro došle, zajedno možemo mijenjati svijet.

 

Kao što sam u svojoj prvoj priči napisala: "Ipak taj karcinom i nije tako veliki frajer, kad se svi udružimo i pokažemo mu da ga s dobrim duhom možemo pobijediti."

caspera_logo_color-01.png

Ca - cancer / Spera - nada

Nakon dijagnoze život ne mora stati. Izaberi da novi život tek počinje, vođen nadom. Moj se upravo tako odigrao.

bottom of page