Zovem se Marina, uskoro ću 38.

 

Tip sam osobe koja se lako "uljulja" u život, ali isto tako sam i otvorena prema novim iskustvima. Zapravo, zadnje vrijeme sam više ovaj drugi tip. Nema više mnogo uljuljavanja nakon te 2017.g koja me dobro stresla. Kao pravi potres. Sa epicentrom u meni samoj i velikim stupnjem razaranja, kako fizički tako i psihički. Međutim dala mi je i temelje za "novogradnju". Dala mi smjernice za novi. Pravi početak. 

 

Radi se o dijagnozi „Karcinom dojke“. 

Tri operacije, nakon kojih je u posljednjoj operaciji dojka i kompletno odstranjena. Odrađenim kemoterapijama i zračenjem. Pet aplikacija Zomete, te određenih pet godina Femare. Već tri godine primam i injekcije Lupron/Lerin.

 

U braku sam osam godina, nemam djece, po struci sam ekonomist.

Trebalo mi je vremena da se sastavim i pokrenem u novom smjeru, jer stari očito nije bio dobar za mene. Trajalo je, dok se i sam organizam nije naviknuo na hormonalne promjene (induciranu menopauzu). Ponovno sam trebala profiltrirati  zatomljene osjećaje i želje. Pronaći nešto što me veseli i gura naprijed. Predugo sam bila „uljuljana“ u suhoparnu rutinu života.

 

Vlasnica sam dva psa i dvije mačke. 

Ljubimci su imali velik utjecaj na moj oporavak tijekom liječenja.

Volim dosta toga. 

Volim boraviti u kuhinji (što se i primijeti); volim otkrivati nova jela, nove okuse degustiranjem, ali i kuhanjem.

Volim prirodu i društvo, životinje. Hodanje, šetnje, planiram se uskoro nadogradit u planinara, a sve to u dobrom društvu, naravno.

Kroz bolest sam naučila da je nekad dovoljno uzeti svog Rona i „uputiti“ se na obližnja brdašca. 

Volim "okinit" i dobru sliku. Zanima me psihologija, čitanje... 

Prijateljice mi kažu da dobro znam slušati.

Upravo otkrivam čari pisanja, ali i njegovo terapijsko djelovanje.

 

Potakla me zapravo potreba da podijelim svoje osobno iskustvo sa karcinomom.

Iskustvo kroz svoju bolest, ali i kroz bolest članova familije. 

Cilj mi je pružiti podršku onima koji prolaze kroz slično razdoblje. 

Želja mi je da budem primjer kako “hendlati“ ili ne „hendlati“ određene trenutke dijagnoze. Htjela bih pružiti utjehu kroz svoju priču. 

Potaknuti na pozitivnu promjenu, redovne preglede, samopreglede…

 

Iz iskustva znam kako samo jedan pogled, jedan slučajan susret, samo jedna pročitana ili izgovorena rečenica osobe koja je prošla slično iskustvo napravi promjenu.

Ureže nam se u pamćenje i bude smjerokaz na našem putu.

 

" Prava žena prođe kroz trnje, pakao i blato, a ostane nasmijana, najljepša i neukaljana".  

Mene je ovo danas dotaklo!