Radost
Priče jedne pahuljice - Dio 10
by Marina
13.12.2021.
He, radost!
Za mene je to uzvišen osjećaj, možda baš onaj nekako i "najživotniji". Onaj koji obuhvaća i nadu i mir i ljubav. Ma sve!
Sa svojih trideset i devet godina života, a usudila bih se reći i s nemalim brojem ožiljaka.
Onih nevidljivih životnih, a onim jednim, malo većim, operativnim.
Koji se proteže preko polovice prsa, a kojeg su kirurzi tri put "popravljali" čineći ga svaki put sve većim.
Napisala bih koju rečenicu i o radosti 😊. Svjesna da postoje i gore stvari od navedenih.
Međutim isto tako sam svjesna da bogme, postoje i bolje.
Svjedočim i tim boljima.
Kakva bipolarnost emocija.
Života.
U sekundi te provuče kroz tu famoznu lepezu, od očaja do radosti.
He, radost!
Za mene je to uzvišen osjećaj, možda baš onaj nekako i "najživotniji". Onaj koji obuhvaća i nadu i mir i ljubav. Ma sve!
Pročitala sam jednom negdje kako je radost zarazna.
Energizira nas, revitalizira, potiče i podiže, te se u tome nalazi njezina moć.
Kažu da ne postoji bolji podizač imuniteta od radosti.
Vjerujem da je to istina i da je radost više od puke emocije.
Kao da je stav prema životu, usudila bih se reći, urođena vrlina.
Ne volim dijeliti ljude po nikakvim kriterijima osim po onom: „Da li si čovjek ili nisi“.
Doduše kako „gazim“ sve "dublje" u život primjećujem da postoje neki drugačiji ljudi.
Oni koji u nizu loših dana, katastrofalnih vijesti (znamo kako se nekad znaju nezaustavljivo nizati) zadržavaju taj plamičak „svjetla“ u sebi. Sposobni su i dalje nositi radost u srcima.
Usprkos svemu!
Takvi ljudi su kao svijeće, obasjavaju svojim bićem.
Pri tom ne mislim da se oni raduju svojoj ili tuđoj patnji. Da se raduju zlu.
Ne!
Oni su sposobni naći mrvice radosti i u zlu.
S ciljem prevladavanja istog.
Svjesni da radost možda i jeste naše pravo, prirodnije stanje.
Ono primarno.
Sve ovo ostalo smo, smatram, „skupili po putu“.
Osjetivši i uvidjevši da život stalno servira svakojaka stanja, (da ne zamijenim ovo t sa r).
Uvijek mi ostaje opcija koju sam naučila i koju rado biram. Makar da se i privremeno odmaknem od turobnih stvari. Opcija da se veselim. Malim, a tako velikim "sitnicama". Druženju. Sarkaaazmu 😬. Davanju. Primanju. Pomaganju. Pisanju. Božićnoj naljepnici na prozoru.
Novoj vazi osvojenoj na nagradnoj igri.
Ima toga, samo moramo naučiti primijetiti.
Naučiti radovati se!