Dođoh danas pred Kapiju...
Koja ti se smiješi i sve glasnije te zove... a ti, vješto izbjegavaš njen zov i put koji nagovještava.
Kao stari mornar ploveći pored sirena i prekrivajući uši da ne čuje njihov pjev.
Dođoh danas pred Kapiju...
Da utabanam put, puštajući svakom čuvstvu, koje me pritišće, da me preplavi, da iziđe.
Otići, znam, neće skoro.
Dođoh danas pred Kapiju...
Znajući, kad je budemo prolazili zajedno, neću biti u stanju osjetiti sve ovo što i danas...
Galon tuge koji napada. Bit će tada mnogo teži, u nekoj drugoj dimenziji, satkanoj od bola, izrečenih i neizrečenih emocija, satkanoj od naših ponosa...
Kada Kapiju budemo skupa prelazili, biti će to naš posljednji zajednički hod...
Nastojat ću te pratiti dostojanstveno kao što si i ti mene jednom pratio.
I tada su tekle suze, one radosne. Ovoga puta neće biti takve, a biti će ih mnogo više.
Ne računajući ove već isplakane.
Neću više o tuzi, znam da ti to ne voliš.
Pamtit ću uvijek tvoje riječi koje si mi rekao: "Smij' se i ti, jer se smijem i ja"