"Ale, oćeš li mi moć pogledat u ožiljak kada ostanem bez jedne sise?" - pitam ga pred treću operaciju. "Ne znam, ne mogu ti reć dok ne vidim."
Tek danas shvaćam da je zapravo pitanje kome je trebalo više hrabrosti u tom trenu. Meni da postavim pitanje, čujem i prihvatim odgovor. Kakav god on bio. Ili njemu da mi iskreno odgovori. I to u žiži ludila kad se još nismo ni sastavili sami sa sobom. Nit ja, nit on. Karcinom je bolest koja pogađa cijelu obitelj.
Sa sestrama u bolnici sam se dogovorila dok ne budem spremna pogledat, da ću okretati glavu dok me previjaju. Kad se okuražim da ću im reć. Naišla sam na ogromno razumijevanje, podršku i sve što mi je u tom trenu trebalo. No naravno, kopalo me kako će njemu bit, hoće li utjecati na naš odnos, sexualni život, itd, itd... Ni ne sluteći što će lijekovi i inducirana menopauza tek poslije napravit u našoj spavaćoj sobi 🙊🙈.
Drugo što me prokopalo u duši je spoznaja da ja okrećem glavu od svog tijela, od same sebe. "E nećeš više to sebi radit Marina. Dosta je bilo traženja mana na sebi.”
Vrlo brzo, tijekom jednog od previjanja u bolnici, rekla sam sestrama da sam spremna. Na prvo suočavanje same sa sobom, spuštajući glavu put prsa, pogledala sam taj strašni ožiljak.
I znate šta?
Uopće nije ni bio tako strašan. Kakav god bio, bio je moj. Rekla sam i mužu da meni čak ni ne izgleda strašno.
Ne sjećam se gdje me on prvi put vidio, ogoljene polovice prsa, do samih rebara prekrivenih kožom. No vrlo dobro znam da mi je ožiljak odmah poljubio i otada, svako malo, već 8 god ga poljubi. Uz takvu podršku muža, i ostalih ljudi koji su uz mene... na mjestu ožiljka počele su se iscrtavat najljepše boje.
Bila sam osoba koja nije voljela tisuću stvari na sebi. Željela sam imat manje kg, veća usta, gušće trepavice, zategnutije sise...
No kad sam ostala bez jedne, shvatila sam...
Da bi bilo korisnije da naučim voljet samu sebe, takvu kakva god da jesam. Iako sam sebe tješila na početku da će mi ovo bit prilika za nove sise.
Radije sam krenula raditi na svojoj glavi, ne na pvc dodacima. Shvatila sam, s pvc-om ili bez njega, ostajući s manjkom ljubavi prema sebi, nikada se nećemo vidjet kao savršeno nesavršena bića. A upravo to i jesmo.
Želim vam svima partnera koji će ljubiti vaše ožiljke, kao i to da vidite ono lijepo u sebi svaki put kada stanete pred ogledalo.
Onako kako nas On - Bog, Svemir, Budha, kako ga god zvali, vidi.
A nove sise...?
Samo ću reći da sam primjetila jedan nusprodukt podrške i rada na sebi. Prošla mi je slika s jednom sisom, viškom kila i to u toplesu, tri države, u sklopu izložbe.
Možda ih jednom i stavim, do tada radim na glavi i dalje!