Anketa: "Biopsihosocijalni prediktori zadovoljstva žena oboljelih od raka"

Slika 1. Biopsihosocijalni model zdravlja sa ključnim pojmovima iz provedenog istraživanja.

16.07.2022.

Rezultati ankete "Biopsihosocijalni prediktori zadovoljstva žena oboljelih od raka"

Prije izvjesnog vremena pomogle smo mladoj studentici da napiše svoj diplomski rad. Ona nam je kao zahvalu poslala kratki članak koji nas uvodi u temu njenog istraživanja, ali i u važnost sinergije svih djeova nas kao bića. U nastavku pročitajte što nam Kati kaže.

"Pozdrav,
Moje ime je Kati, studirala sam psihologiju u Zadru i prošle godine, u razdoblju od posljednjih šest mjeseci posvetila sam se pisanju diplomskog rada pod mentorstvom prof. dr. sc. Anite Vulić-Prtorić. U ožujku, 2022. godine sam ga obranila pod naslovom „Ispitivanje biopsihosocijalnih prediktora zadovoljstva životom žena oboljelih od raka dojke“, a prema naslovu možete vidjeti da su mi žene s rakom dojke bile sudionice. S obzirom na velikodušnost, suradljivost i dobrotu raznih udruga u Hrvatskoj da potaknu svoje članice na sudjelovanje, ovaj članak je napisan s namjerom prikazivanja nekih zanimljivih podataka koje sam dobila te kao oblik zahvalnosti članicama što danas nosim titulu magistrice psihologije.

Odakle pojam „biopsihosocijalni“ i što to znači? Za početak, važno je vratiti se unazad i upoznati s jednim modelom koji je dugo vremena prevladavao u zdravstvu – biomedicinskim modelom. Jedna od pretpostavki ovog modela je bio dualizam u tumačenju zdravstvenih stanja, odnosno da je tjelesno u potpunosti odvojeno od „psihičkog svijeta“ te da ta dva nemaju utjecaja jedno na drugo. Iz toga je proizašla teza da su stanja bolesti uzrokovana isključivo biološkim čimbenicima kao što su genetske predispozicije, infekcije virusima, bakterijama, gljivicama, zatajivanje organa, fizičke traume, itd. Naravno, danas znamo da i neke okolnosti van bioloških imaju značajan utjecaj na naše zdravlje. Na primjer, sigurna sam da ste Vi ili netko koga znate osjetili posljedice stresa ili „živciranja“ na zdravlje. Upravo ovim se bavi tzv. biopsihosocijalni model zdravlja, a prema njegovom nazivu već imate ideju o novostima koje uključuje. Model pretpostavlja da su biološke ili tjelesne okolnosti ravnopravne psihičkim te socijalnim ili društvenim čimbenicima kada je riječ o utjecaju na naše zdravlje. Drugim riječima, sve ove tri domene su u konstantnoj međusobnoj interakciji koja rezultira našim zdravstvenim stanjem. Stoga, cilj mog istraživanja bio je utvrditi koji biopsihosocijalni faktori imaju utjecaj značajnu ulogu u zadovoljstvu životom, depresivnosti, anksioznosti i stresu kod žena oboljelih od raka dojke.

Postoje određeni biološki faktori koji utječu na vjerojatnost pojave raka dojke. Neki od njih su genetska predispozicija, spol, dob, itd. No, biološki faktori su također važni i nakon same karcinogeneze, odnosno nastanka raka. Jedan biološki faktor važan za žene oboljele od raka dojke jest stadij dijagnoze, tj. bolesti, pri čemu se viši stadiji asociraju s nižim zadovoljstvom života. Još jedan takav faktor je vrsta operacije, pri čemu su radikalne operacije koje otklanjaju cijelu dojku povezane s nižim zadovoljstvom života od poštednih operacija kojima se pošteđuje dio tkiva. To se može objasniti činjenicom da se viši stadiji i radikalne operacije povezuju s većom pojavnosti simptoma, rapidnijom progresijom bolesti te značajnim tjelesnim promjenama.
Prvi psihološki faktor kojeg sam ispitala je bio optimizam koji se definira kao tendencija osobe da ima pozitivna očekivanja za vlastitu budućnost. Pokazao se kao važan psihološki zaštitni faktor u različitim kontekstima, a postoje dokazi koji pokazuju da ima pozitivan učinak na imunološki sustav. Smatra se da djeluje kroz razvoj psihičke otpornosti pojedinca i kroz snižavanje reaktivnosti na negativne životne događaje. Uz optimizam, ispitala sam zdravstveni lokus kontrole, koji se definira kao uvjerenje pojedinca o vlastitoj ili tuđoj kontroli nad zdravljem. Ako osoba ima izraženo vjerovanje o tome kako u većoj mjeri sama kontrolira svojezdravlje, kaže se da ima internalni zdravstveni lokus kontrole. Suprotno tome, ako osoba ima jako vjerovanje da uglavnom neki drugi faktori, poput bližnjih osoba, liječnika, sreće ili sudbine određuju njene zdravstvene ishode, smatra se da ima eksternalni zdravstveni lokus kontrole. Istraživanja pokazuju da je internalni lokus najčešće bolji za zdravlje jer osnažuje pojedinca, ali također djeluje na način da zbog veće odgovornosti koju osoba osjeća poduzima više radnji za svoje zdravlje, npr. savjesno se uključuje u terapiju, ne preskače kontrolne preglede, itd. No, treba imati na umu da niti u ovim slučajevima previše ne znači i bolje: previše izražen internalni lokus može biti povezan s osjećajima krivnje zbog razboljevanja, kao što previsoki optimizam može ometati uspješno liječenje. Tada oni postaju postaje rizični faktori. Previsoki optimizam se često u literaturi naziva nerealni optimizam, a često opisuje osjećaje imunosti na negativne događaje u životu koji nema nikakve temelje u stvarnosti. Osobe s nerealnim optimizmom generalno imaju niže tendencije posjećivanja liječnika te su rizične za lošije zdravstvene ishode.
Socijalna podrška je jedan od važnih socijalnih, odnosno društvenih čimbenika relevantnih za zadovoljstvo životom s rakom dojke, ali i općenito zdravstveno stanje. Ona označava mrežu pojedinaca koji su nam bliski i koji su nam izvori emocionalne podrške. Smatra se da djeluje kao moderator između stresa i zdravlja, smanjujući negativne efekte stresa. No, socijalna podrška također ima i indirektni efekt na zdravlje, npr. kada podrška bliskih osoba utječe na motivaciju za primanje terapije ili odlaske na redovne kontrole. Sličan učinak ima zadovoljstvo bolničkom skrbi koje djeluje na zdravstvene ishode kroz motivaciju na bolje pridržavanje uputa i povratak za daljnju njegu i zdravstvene usluge. Pri tome je jedan od ključnih aspekata zadovoljstva bolničkom skrbi zadovoljstvo odnosom pacijent-liječnik.
Na kraju treba spomenuti pandemiju bolesti COVID-19, koja je djelovala na zadovoljstvo životom svih nas, a osobito osoba sa zdravstvenim problemima. Širenje straha i panike može doprinijeti pogoršanju trenutnih stanja, zbog okolnosti kao što su strah od infekcije, obveza karantene, odnosno samoizolacije, manje dostupnosti zdravstvenih usluga, financijski problemi zbog prekida rada, itd.
Svi ovi biopsihosocijalni čimbenici su se pokazali značajnim u istraživanjima opće populacije, ali i u specifičnim kliničkim istraživanjima na ženama s rakom dojke, posebice kada se promatrao njihov odnos sa zadovoljstvom životom, depresivnosti, anksioznosti, životnim prilagodbama, itd.
U ovom je istraživanju sudjelovalo ukupno 181 žena, prosječne dobi 51 godine. Vezano za psihološke faktore rezultati su pokazali da su optimističnije žene (Uvijek sam optimistična kad mislim o svojoj budućnosti, za što je 27% uzorka izjavilo da se slaže i 27% da je za njih ova tvrdnja u potpunosti točna) bile zadovoljnije svojim životom, te su doživljavale manje depresivnosti, anksioznosti i stresa. Nadalje, one sudionice koje su vjerovale da uglavnom drugi imaju utjecaj na njihovo zdravlje (Drugi ljudi igraju veliku ulogu u tome hoće li se moje zdravstveno stanje poboljšati, pogoršati ili ostati isto, za što je 28% sudionica izjavilo da se u potpunosti ne slažu, a 24% da se uglavnom ne slažu) bile su i manje zadovoljne svojim životom, i u većoj mjeri doživljavale simptome depresivnosti i stresa. Internalni lokus kontrole (Glavni utjecaj na moje zdravstveno stanje ima ono što sama činim, s čim se 24% uzorka u potpunosti slaže i 22% uglavnom slaže) ovdje nije imao značajnu ulogu. Od socijalnih faktora, veća socijalna podrška je bila povezana sa većim zadovoljstvom životom. Također, vjerovanje o negativnijim učincima pandemije na načine nošenja sa stresom bilo je povezano sa većim brojem simptoma depresivnosti i anksioznosti. Na kraju, pokazalo se da su žene s rakom dojke bile podjednako zadovoljne životom, te doživljavale slične razine depresivnosti, anksioznosti i stresa, bez obzira na stadij bolesti, vrstu operacije te jesu li dijagnozu dobile prije ili tijekom pandemije.
Dok su rezultati o optimizmu i socijalnoj podršci konzistentni s literaturom, dobiveni rezultati koji se tiču zdravstvenog lokusa kontrole su u neku ruku neočekivani. Postoje dokazi koji upućuju na to da puno faktora utječe na to koji je lokus kontrole i u kojoj mjeri adekvatan za određenu situaciju. Kao što je prethodno navedeno, internalni lokus nas može motivirati da poduzmemo radnje potrebne za ozdravljenje. No, prevelike razine mogu biti asocirane sa samookrivljavanjem. Štoviše, mnogi znanstvenici argumentiraju da je internalni lokus kontrole u situaciji gdje smo većinom lišeni objektivne kontrole zapravo više štetan nego koristan. Zato sve više znanstvenika zauzima stav da je optimalno imati više različitih lokusa kontrole koji su otprilike jednakog intenziteta. Na taj način bi osoba vjerovala da je sama u kontroli vlastitog zdravlja otprilike jednako koliko su stvari u rukama liječnika ili pak sudbine što bi moglo proizvesti optimalne ishode: da osoba osjeća motiviranost kada treba otići na pregled ili kontrolu, ali istovremeno ne patiti od osjećaja krivnje ukoliko se stanje pogoršalo.
Optimizam i lokus kontrole temelje se na našim vjerovanjima i kao takvi su dio našeg kognitivnog funkcioniranja. Drugim riječima, iako se radi o relativno stabilnim karakteristikama koje su se razvile tijekom našeg života, postoji mogućnost da se uz rad na sebi djelomično ili u potpunosti promijene. Danas postoji mnogo različitih psihoterapeutskih pravaca usmjerenih na navedene kognitivne procese, a jedan od najpoznatijih je kognitivno-bihevioralna terapija. Kognitivno-bihevioralni terapeuti usmjeravaju na prepoznavanje negativnih misli i ponašanja, te učenje osobe kako ih može mijenjati u smjeru pozitivnih ishoda. Stoga, ovaj blik terapije bi mogao značajno pomoći svim osobama koje imaju neučinkovita vjerovanja o svojoj bolesti i zdravlju.
Jedna od praktičnih implikacija ovog istraživanja jest da bi kognitivno-bihevioralni pravac psihoterapije bio od iznimne koristi osobama oboljelih od raka dojke u optimiziranju nekih ključnih uvjerenja koje imaju posljedice na naše zdravlje, a posebno bi koristilo rizičnim osobama s visokim razinama pesimizma, depresije, anksioznosti, itd. Ovo je dokaz da je dostupna sustavna pomoć osobama s kroničnim oboljenjima potrebna te da je od iznimne važnosti da institucije ulažu resurse u ostvarenju ovih usluga. Osim toga, istraživanje je istaklo važnost socijalne podrške koja se za većinu ljudi vjerojatno smanjila za vrijeme trajanja pandemije. No, pandemija nas je naučila da podršku možemo pružati i na druge načine koji ne uključuju fizički kontakt. Iako literatura navodi kako su glavni izvori podrške partneri, djeca, članovi obitelji i bliski prijatelji, sve više se ističe važnost lokalnih udruženja koje osobe s rakom dojke mogu uključiti u zajednicu osoba s istom dijagnozom. Ovakva udruženja imaju pozitivan efekt na dobrobit pojedinca jer mu pružaju priliku za ekspresiju misli i osjećaja, nudi razumijevanje i suosjećanje, ali i prostor za razmjenu važnih informacija i edukaciju, uključujući onih namijenjenim okolini bliskoj osobi s dijagnozom. Uz to, ova udruženja su danas, više nego ikad prije, naoružana alatima i znanjima kako podržati i integrirati osobe s rakom dojke koje su fizički daleko ili u ruralnim predjelima kroz različite online susrete, webinare, videokonferencije, itd.
Još neke dodatne podatke o mom diplomskom radu i obrani možete naći na stranici: https://zir.nsk.hr/islandora/object/unizd:6291.
Drage sudionice, pažljivo sam čitala sve vaše sugestije i komentare koje ste mi ostavile na kraju upitnika, a posebno su me taknule poruke podrške i ohrabrenja koje su zapravo bile u većini. Za bilo kakva pitanja te osobe zainteresirane za čitanje potpunog rada, ne ustručavajte se kontaktirati me putem e-mail adrese: kezic.kati@gmail.com. Još jednom jedno ogromno hvala svim predsjednicama, tajnicama i članicama udruga, klubova i društava raka dojke na predivnoj suradnji.
Lijep pozdrav,
Kati Kezić"