top of page
One Nisu Stale.png
Kampanja udruge Caspera za promicanje brige o sebi i osvještavanja
društva o životu žene s karcinomom
Marja Ban.jpg

Marija Ban

Doc.dr.sc. Marija Ban, specijalist onkologije i radioterapije

Zaposlena je na Klinici za onkologiju i radioterapiju KBC Split te je naslovni docent na Katedri klinička onkologija, Medicinskog fakulteta Split.

Marija je diplomirala na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu 2004. godine, a specijalizaciju iz radioterapije i onkologije polaže 2012. godine na Klinici za onkologiju i radioterapiju KBC Split. Područje užeg interesa rada su joj rak dojke, tumori probavnog sustava i tumori mekih tkiva.

Njezini pacijenti često za nju kažu da je iznimna žena, puna razumijevanja, što mnogo znači kod suočavanja sa ovakvom vrstom dijagnoze.

Fizička aktivnost za vrijeme liječenja kemoterapijom i ostalim modalitetima onkološkog liječenja

Napredak suvremene onkologije je doveo do značajnog produljenja života žena kojima je dijagnosticiran rak dojke. Čak njih 40-70% primi kemoterapiju koja se povezuje s neželjenim posljedicama uključujući umor, mučninu, poremećaje spavanja, smanjenu tjelesnu aktivnost i porast tjelesne mase. Žene (i muškarci) na kemoterapiji često prijavljuju lošiju kvalitetu života, uključujući snižene kognitivne i fizičke funkcije u odnosu na one koje nisu na kemoterapiji. Podaci iz kliničkih studija govore da fizička aktivnost nakon dijagnoze raka dojke može povoljno djelovati na smanjenje intenziteta brojnih neželjenih pojava, povećati preživljenje bez povrata bolesti i povećati kvalitetu života.

Za vrijeme trajanja onkološkog liječenja svakako je preporuka nastojati živjeti što je moguće kvalitetnije i aktivnije u svim segmentima života, a u kontekstu općeg stanja, opsega bolesti, simptoma bolesti i neželjenih posljedica liječenja. 

Rezultati kliničkih istraživanja sugeriraju da tjelesna aktivnost tijekom i nakon liječenja reducira depresiju i anksioznost, povećava energiju i snagu, smanjuje bol i kronični umor, smanjuje mogućnost nastanka limfedema i pomaže spriječiti razvoj debljine koja je neovisan i veliki rizični čimbenik za više vrsta karcinoma. Jednako tako postoje dokazi da održavanje zdrave tjelesne težine i redovita umjerena fizička aktivnost značajno smanjuju rizik od povrata raka dojke u postmenopauzalnih bolesnica.

Mogućnost vježbanja za vrijeme liječenja ovisi o ukupnom zdravstvenom stanju i fizičkoj kondiciji prije dijagnoze. Stoga, ako niste ranije vježbale, a nakon dijagnoze to želite, ne treba se bojati niti obeshrabriti nego započeti vrlo polagano i s malim intenzitetom. Svaki, i najmanji korak, će kroz vrijeme donijeti pozitivnu promjenu, bilo da ste započele s laganom šetnjom, s malo aktivnijim radom u kući, da iziđete iz autobusa stanicu ranije od kuće i sl. Ako ste se umorile, taj dan, stanite. Ne treba očekivati svaki dan novi napredak, jer ima dana s različitim razinama energije. Nekada ćete moći malo više, nekad manje. Važno je ne prisiljavati se i osluškivati svoje tijelo. 

Ako ste ranije redovito vježbali, nastavak vježbanja može biti blagotvoran s jedne strane na fizičko zdravlje, ali jednako tako i na psihičko, jer vježbanje svakako predstavlja dio života koji je unatoč novim okolnostima ostao normalan. Jasno, i ovdje treba biti pažljiv jer liječenje uključujući kirurški zahvat, kemoterapiju, radioterapiju i sl. i neželjene posljedice istog, može dovesti do smanjenja mogućnosti da se nastavi istim tempom. Ipak, treba nastojati nastaviti, ponovno slušajući signale svog tijela. Jasno, svaka iole ozbiljnija tjelesna aktivnost bi trebala biti pod nadzorom stručnjaka iz tog područja. 

Nekoliko općenitih napomena:

- ako osjećate izrazit umor, imate anemiju (niske vrijednosti hemoglobina ili eritrocita) ili osjećaj nestabilnosti, nemojte vježbati

- ako imate niže vrijednosti leukocita (ispod 3x109 /l ) tada izbjegavajte javna okupljanja i vježbanje po teretanama i dvoranama dok se vrijednosti leukocita ne vrate na normalnu razinu. 

- ako imate simptome neuropatije (žarenje, bockanje i/ili utrnjenost stopala i/ili dlanova) koja je posljedica kemoterapije (najčešće taksana) tada jako pazite na potencijalne padove i ozljede pri vježbanju. Možda bi bilo dobro vježbati uz oslonac.

- ako imate koštane presadnice, jasno imate veći rizik od prijeloma kostiju te treba pažljivo odabrati vrstu, trajanje i intenzitet vježbanja i bilo bi dobro vježbati pod stručnim nadzorom. 

- ako ste na kemoterapiji ili ciljanoj biološkoj terapiji koja može uzrokovati oštećenje srca (npr. doksorubicin ili anti HER2 terapija – primjerice trastuzumab i pertuzumab), trebalo bi se zadržati na vježbama nešto nižeg intenziteta (da se frekvencija srca poveća od 10-15/min). Ako primate antracikline (doksorubicin ili epirubicin) tada na dan terapije i 2 dana nakon ne bi trebalo vježbati radi rizika od aritmije koja može nastati unutar 24h od primjene doksorubicina.

Pacijentice koje su na dugotrajnoj endokrinoj terapiji i koje su u menopauzi (bilo da je ona nastala prirodnim putem, bilo artificijelno) mogu biti u pojačanom riziku za osteoporozu te je važno i to uzeti u obzir pri odabiru aktivnosti obzirom na činjenicu da su osteoporotične kosti sklonije prijelomima. S druge strane redovita tjelesna aktivnost jako povoljno utječe na sprječavanje/kontrolu osteoporoze.

Ono što kod nas nedostaje to su usko specijalizirani fizioterapeuti i fizijatri koji bi se bavili ženama s rakom i njihovom fizičkom aktivnošću. Isto tako u sustavu organizirana dovoljno dostupna rehabilitacija i reintegracija u društvo, gdje bi briga o tjelesnoj aktivnosti znatno pridonijela ishodu liječenja i kvaliteti života. Ipak, nama je živjeti u danim okolnostima i u malim koracima se boriti za bolje dane i od naših okolnosti izvući najbolje, a „One nisu stale“ je pravi put.

 

LITERATURA:

1.  Byar KL, Berger AM, Bakken SL, Cetak MA. Impact of adjuvant breast cancer chemotherapy on fatigue, other symptoms, and quality of life. Oncol Nurs Forum.  2006;33(1):E18–E26. 

2. de Jong N, Courtens AM, Abu-Saad HH, Schouten HC. Fatigue in patients with breast cancer receiving adjuvant chemotherapy: a review of the literature. Cancer Nurs.  2002;25(4):283–297; quiz 298.

3. Ganz PA, Rowland JH, Meyerowitz BE, Desmond KA. Impact of different adjuvant therapy strategies on quality of life in breast cancer survivors. Recent Results Cancer Res.  1998;152:396–411. 

4. Jim HS, Phillips KM, Chait S, et al.  Meta-analysis of cognitive functioning in breast cancer survivors previously treated with standard-dose chemotherapy. J Clin Oncol.  2012;30(29):3578–3587. 

5. Courneya KS, Segal RJ, McKenzie DC, et al.  Effects of exercise during adjuvant chemotherapy on breast cancer outcomes. Med Sci Sports Exerc.  2014;46(9):1744–1751. 

6. Schmid D, Leitzmann MF. Association between physical activity and mortality among breast cancer and colorectal cancer survivors: a systematic review and meta-analysis. Ann Oncol.  2014;25(7):1293–1311. 

7. Furmaniak AC, Menig M, Markes MH. Exercise for women receiving adjuvant therapy for breast cancer. Cochrane Database Syst Rev.  2016;9:CD005001. 

bottom of page