Hormonski ovisan tumor znači da tumorske stanice na svojim membranama imaju receptore za estrogen i/ili progesteron. Izražajnost hormonskih receptora izražava se u postotku i sama pozitivnost neovisno o visini postotka pozitivnosti stanica, je indikacija za endokrinu terapiju. U zaštitnom liječenju s ciljem smanjenja rizika povrata bolesti i smrti od raka dojke koriste se: tamoksifen, aromatazni inhibitori (nesteroidni: letrozol i anastrozol te steroidni: egzemestan) i LHRH agonisti (leuprolid i goserelin – koji se za razliku od ostalih lijekova koji su u formi tableta promjenjuju kao potkožna injekcija i ne mogu se koristiti u monoterapiji nego u kombinaciji s aromataznim inhibitorom ili tamoksifenom). Odabir zaštitne (adjuvantne) endokrine terapije i njeno trajanje ovise o: menopauzalnom statusu, komorbiditetima i visini rizika povrata bolesti. Adjuvantna endokrina terapija značajno smanjuje rizik od povrata bolesti, pojave raka u drugoj dojci i smrti od raka dojke. U predmenopauzalnih pacijentica se može koristiti tamoksifen u žena s niskim rizikom povrata bolesti ili ovarijska supresija uz tamoksifen ili, preferencijalno, aromatazni inhibitor u bolesnica s umjerenim i visokim rizikom povrata bolesti. Ovarijska supresija se postiže primjenom LHRH agonista ili kirurškim odstranjenjem jajnika i jajovoda. Postmenopauzalne bolesnice se mogu liječiti aromataznim inhibitorima ili tamoksifenom. Donedavno je preporučeno trajanje zaštitne endokrine terapije bilo 5 godina. Temeljem rezultata novijih kliničkih studija, danas postoje i preporuke za produljeno davanje endokrine terapije na čak do 10 godina. Od produljene endokrine terapije veću korist, jasno, imaju pacijentice s inicijalno većim rizikom povrata bolesti. Produljenje endokrine terapije iza 5 godina treba procijeniti temeljem gore navedenih parametara uz pažljiv nadzor nad potencijalnim neželjenim posljedicama. Praksa u Republici Hrvatskoj je temeljena na aktualnim europskim i svjetskim smjernicama.