Caspera Underwater.jpg
Žene s hormonski ovisnim karcinom su najčešće na višegodišnjoj terapiji Nolvadexom? Koji još lijekovi spadaju u tu grupu i koliki je prosječan period uzimanja? (Hrvatski/svjetski standard - ima li razlike?)

Hormonski ovisan tumor znači da tumorske stanice na svojim membranama imaju receptore za estrogen i/ili progesteron. Izražajnost hormonskih receptora izražava se u postotku i sama pozitivnost neovisno o visini postotka pozitivnosti stanica, je indikacija za endokrinu terapiju. U zaštitnom liječenju s ciljem smanjenja rizika povrata bolesti i smrti od raka dojke koriste se: tamoksifen, aromatazni inhibitori (nesteroidni: letrozol i anastrozol te steroidni: egzemestan) i LHRH agonisti (leuprolid i goserelin – koji se za razliku od ostalih lijekova koji su u formi tableta promjenjuju kao potkožna injekcija i ne mogu se koristiti u monoterapiji nego u kombinaciji s aromataznim inhibitorom ili tamoksifenom). Odabir zaštitne (adjuvantne) endokrine terapije i njeno trajanje ovise o: menopauzalnom statusu, komorbiditetima i visini rizika povrata bolesti. Adjuvantna endokrina terapija značajno smanjuje rizik od povrata bolesti, pojave raka u drugoj dojci i smrti od raka dojke. U predmenopauzalnih pacijentica se može koristiti tamoksifen u žena s niskim rizikom povrata bolesti ili ovarijska supresija uz tamoksifen ili, preferencijalno, aromatazni inhibitor u bolesnica s umjerenim i visokim rizikom povrata bolesti. Ovarijska supresija se postiže primjenom LHRH agonista ili kirurškim odstranjenjem jajnika i jajovoda. Postmenopauzalne bolesnice se mogu liječiti aromataznim inhibitorima ili tamoksifenom. Donedavno je preporučeno trajanje zaštitne endokrine terapije bilo 5 godina. Temeljem rezultata novijih kliničkih studija, danas postoje i preporuke za produljeno davanje endokrine terapije na čak do 10 godina. Od produljene endokrine terapije veću korist, jasno, imaju pacijentice s inicijalno većim rizikom povrata bolesti. Produljenje endokrine terapije iza 5 godina treba procijeniti temeljem gore navedenih parametara uz pažljiv nadzor nad potencijalnim neželjenim posljedicama. Praksa u Republici Hrvatskoj je temeljena na aktualnim europskim i svjetskim smjernicama.

Literatura:

1. Davies C, Godwin J, Gray R, et al. for the Early Breast Cancer Trialists’ Collaborative Group (EBCTCG). Relevance of breast cancer hormone receptors and other factors to the efficacy of adjuvant tamoxifen: patient-level meta-analysis of randomised trials. Lancet. 378(9793):771-84, 2011.

2. Dowsett M, Forbes JF, Bradley R, et al. for the Early Breast Cancer Trialists’ Collaborative Group (EBCTCG). Aromatase inhibitors versus tamoxifen in early breast cancer: patient-level meta-analysis of the randomised trials. Lancet. 386(10001):1341-52, 2015.

3. Kramer I, Schaapveld M, Oldenburg HSA, et al. The influence of adjuvant systemic regimens on contralateral breast cancer risk and receptor subtype. J Natl Cancer Inst. 111(7):djz010, 2019.

4. Francis PA, Pagani O, Fleming GF, et al. for the SOFT and TEXT Investigators and the International Breast Cancer Study Group. Tailoring adjuvant endocrine therapy for premenopausal breast cancer. N Engl J Med. 379(2):122-137, 2018