Sredina ljeta!

Sedmi mjesec kuca na vratima...svakim danom je sve toplije i toplije. Volim ljeto i sve ono što ljeto nosi...more, kupanje, sunčanje i neku opuštenu atmosferu. Škola je završila, djeca su naravno presretna. Pitam se hoću li se okupati ovog ljeta? Moram priznati da mi se ne sviđa pomisao da stalno radim, ali sezona je to...radi se bez slobodnog dana tri mjeseca. Kad je u pitanju kuhinja obično se radi popodne, a to znači da si cijeli dan zauzet i nemaš vremena za ništa osim za kuhanje. Ujutro kuhaš kući, popodne u restoranu...Cijelo vrijeme pokušavam ne razmišljati o ružnoj kvržici, ali teško mi uspijeva. Dan nekako i prođe, ali prilikom tuširanja ruka sama kreće prema njoj. Svaki put iznova se stresem. Ma nije to ništa uvjeravam sama sebe...i nastavljam po starome. Bliži mi se rođendan najmlađeg sina i ja sam u razmišljanju kako iskombinirati jutarnju smjenu. Kvržica je i dalje prisutna. Umorna sam strašno! Napokon odlučujem nazvati doktoricu i dogovoriti ultrazvuk. Ništa posebno...napravila sam do 41 godine popriličan broj pregleda. Lijeva dojka je nekako stalno radila probleme zadnjih 12-13 godina. Dva puta godišnje bi se upalila i imala sam dijagnozu atherom. Pregled dogovoren za 15.07. Mislim se odlično, sinu mi je rođendan 10... nakon rođendana, pa nek bude što mora biti. Grč polagano ulazi u svaki dio mene, sigurno zauzima svoje mjesto, a ja mrzim neizvjesnost i čekanje na dogovoreni termin. Onda misao... kakva malodušnost... pobogu ženo LJETO JE! TVOJE VRIJEME! IZAĐI I UŽIVAJ. Sama sebe pokrećem i odlazim svaki dan na posao s osmjehom...