Emocije su obilježile danaÅ”nji dan. Prilika za joÅ” jednu priÄu. Nevjerojatno kako nas život testira, sad malo straha, pa malo sreÄe, pa malo euforije, sve to u jednom jedinom danu. Euforija u mojoj kuÄi upravo traje. Naime danas je presudna rukometna utakmica izmeÄu Hrvatske i Francuske. Napeto je do ludila, naprosto sam se morala skloniti. Iako sam strastveni navijaÄ, danas nemam snage. Danas sam veÄ odradila svoj dio ludila. Bila sam na punkciji nekakvih Ävorova na Å”titnjaÄi. Nalazi su za par dana. Nije me strah iako je iÅ”Äekivanje rezultata najgori osjeÄaj na svijetu. Na kraju krajeva, nalazi ne mogu pokazati neÅ”to Å”to veÄ nisam proÅ”la. Iako sve u životu nastojim gledati pozitivno, iako sam svjesna da je sve prolazno, Äovjek ipak osjeti posljedice svega Å”to je proÅ”ao i prolazi. Toliko toga je ostalo kao posljedica kemo, mada se lavovski borim na svakodnevnoj bazi. Sama punkcija je gotovo bezbolna. FiziÄki gotovo niÅ”ta nisam osjetila, sve sam odradila kao i obiÄno, s osmjehom na licu. Äak sam na odlasku rekla: "Hvala na ugodnom druženju". Ekipa koja je odradila punkciju je zbilja bila ugodna i nasmijali su se na tu moju reÄenicu. MeÄutim psiha je kao i obiÄno odvrtjela film. Vratila me u vrijeme Luprona i redovitih posjeta onkologiji. Nakon dva Luprona koji su me dobro zdrmali, Profesor je zakljuÄio da mi viÅ”e Luprona ne treba, jer sam ionako u menopauzi. Ta spoznaja je bila viÅ”e nego ugodna. Nalazi svi uredni, a ja slobodna barem dva mjeseca. Bila sam presretna.Ā Nolvadex i dalje u tijeku. Nemam uopÄe nikakvih problema sa tom spoznajom. Profesor kaže vidimo se za tri mjeseca, wooow sreÄa na vrhuncu. Jedino Å”to me joÅ” koÄi da potpuno prodiÅ”em je perika na glavi. Nikako da se nje rijeÅ”im. Kosa polagano raste ali ja sam po prvi puta u mojoj bolesti nestrpljiva. Jednostavno je viÅ”e ne podnosim. Nervira me do ludila. Spremam se na put. Moram jednostavno otiÄi od svega, maknuti se. Razbistriti glavu i posložiti kockice života na pravi naÄin. Kupujem kartu za NjemaÄku, idem u posjetu sestri. Kosa nikako da prekrije glavu, obrve su veÄ i poÄele rasti, ali kosa nekako sporo. Moram se slikati za osobnu, a tako ne želim na toj slici biti s perikom. MeÄutim nemam izbora. SjeÄam se da me je taj dio tada straÅ”no optereÄivao. GledajuÄi to "perje" na glavi pomislila sam u momentu da bi se bilo dobro obojati. Iako sam odluÄila koristiti prirodnu boju za kosu, tad prvi put sam kupila onu standardnu punu kemije. Toliko sam željela da mi kosa prekrije Äelavu glavu. E to je bio potpuni fijasko. Nikad, ali nikad nemojte ovako neÅ”to uraditi. Kad sam oprala tu boju s glave doživjela sam apsolutni Å”ok. Naime oÄekivala sam da Äe se nekim Äudom manje vidjeti tak nedostatak kose, a zapravo sam dobila suprotan uÄinak. Danas kad razmiÅ”ljam o tome, realno je bilo za oÄekivati tako neÅ”to. Danas mi je to Äak i smijeÅ”no. Tada sam plakala iz sveg glasa, bila sam slomljena. ProÅ”la sam cijeli put lijeÄenja i dotaklo me jedno obiÄno bojanje kose. Nakon par dana stavila sam ponovo periku na glavu i otiÅ”la napraviti osobnu. Slika je ispala pristojna. Äak sam i obrve lagano iscrtala. Nakon nekih mjesec dana sjela sam u autobus i krenula na psihiÄki oporavak. Bez perike, kose taman toliko da pokrije tjeme, bila sam slobodna i uzbuÄena kao malo dijete. Boravak kod sestre je u najmanju ruku bio pun pogodak. ProljeÄe je pokazalo svu svoju raskoÅ”. NjemaÄka je zemlja zelenila, zemlja predivnih boja i mirisa. Kratko reÄeno uživala sam u svemu tome. Nisam imala nikakvih obaveza, mislila sam samo i iskljuÄivo o sebi. Bilo je trenutaka kad se nisam htjela vratiti. Bilo je trenutaka kad mi se sve Äinilo tako daleko. Kao da sam proživjela jedan drugi život. Kao da je netko drugi bio na kemo, kao da je nekim tuÄim venama tekla. Nakon predivnih dvadeset dana bila sam spremna na povratak. Složene glave i složenih emocija. OsjeÄala sam da sam na pragu novog poÄetka. Zaista, tako sam bila zadovoljna i poletna. SjeÄam se da sam na povratku po prvi put zahvalila na svakoj kemoterapiji. Zahvalila sam za novu priliku koja mi je pružena. Zahvalila sam na svakoj injekciju koju sam dobila, jer sam nauÄila puno. NauÄila sam najvažnije. Moram biti sebi prva i moram se Äuvati. TeÅ”ko je u vrtlogu života misliti na sebe, posebno ako si roditelj. Djeca te uzmu cijelog, ne zato Å”to oni previÅ”e traže, nego jednostavno zato Å”to ne možeÅ” odoljeti onim malim ruÄicama kada te grle. Ne žalim ni za jednim zagrljajem, ni za jednim poljupcem koji sam dala. DapaÄe opet bi sve ponovila isto. Ali u svemu tome zaboraviÅ” sebe. Barem ja jesam. Lijepa je ova naÅ”a Hrvatska, prelijepa. To je bila misao kad sam preÅ”la granicu. Å teta Å”to je voÄena na krivi naÄin. Kad su moji doÅ”li po mene, shvatila sam u momentu zaÅ”to je vrijedilo sve ovo proÄi. Shvatila sam da obitelj nema cijenu. Ljeto se bližilo, a ja sam jedva Äekala osjetiti zrake sunca na koži. Äesto se spominje da sunce treba izbjegavati, ja se na to ne obazirem. Sunce, more, plivanje, sunÄanje, to je neÅ”to Å”to me veseli, Å”to me ispunjava, neÅ”to u Äemu uživam. ProÅ”lo ljeto mi je otiÅ”lo na lijeÄenje, zato u ovome uživam joÅ” viÅ”e. Nekako u sred ljeta sam posjetila onkologiju. OtiÅ”la na redovnu kontrolu. Nekako sam se i odvikla od onkologije. U sred ljeta je joÅ” gore biti tu. Ljeto je vrijeme bezbrižnosti, vrijeme veselja, vrijeme uživanja. Onkologija ne pruža nista od toga. JoÅ” jednom zahvalim jer sam ovdje provela zimu, a ljeto mi je ostalo moje i samo moje. Nalazi kao i obiÄno uredni, samo se deÅ”avaju nakakve aktivnost jajnika iako sam u menopauzi. Ja veÄ neko vrijeme osjeÄam da se neÅ”to deÅ”ava u organizmu. JoÅ” uvijek sam mlada i znam da je prerano za menopauzu. OsjeÄam da se organizam oporavlja i da Äe vrlo brzo doÄi u svoje prirodno stanje. Preporuka profesora: "Vidimo se za tri mjeseca. U meÄuvremenu izvadite hormone. Vidjet Äemo kako Äe se stvari odvijati". Odlazim sretna Å”to imam joÅ” tri mjeseca mira. Do sljedeÄe kontrole ne želim misliti ni o Äemu. Uživala sam u svakom danu. Äuvala sam djecu susjedi i kupala se. Uživala sam ÄuvajuÄi djecu, ta mala stvorenja ti se uvuku pod kožu. Iako nekad znaju biti naporna i zahtjevna, niÅ”ta ne može platiti taj zagrljaj koji ti oni daju. Polako ulazimo u jesen, ljeto je iza mene. Napunila sam "baterije". Spremna sam za nove pobjede, spremna za nove kontrole i nove izazove. Znam da me Äeka joÅ” dosta toga, ali ja se ne predajem. Borim se i dalje. Rak je ostavio svoje posljedice, dojka je podsjetnik na to. Ne samo dojka, puno toga je drugaÄije. Promijenjeni suĀ stavovi, pogledi na život. Govorim i o fiziÄkim promjenama kao Å”to su:Ā grÄevi u nogama, umor, dioptrija.....i da ne nabrajam Å”ta sve ne. NajluÄe od svega je Å”to zaboravljam, u najmanju ruku, ko starica. Nekad mi bude smijeÅ”no, a nekad i ne. Nekad se toliko iznenadim koliko mi malo treba da zaboravim. Dok se okrenem zaboravila sam radnju koju sam radila sekundu prije. To te samo podsjeti da nisi viÅ”e isti, niti ÄeÅ” ikad biti. Ja smatram da niti ne trebaÅ” biti isti. Svako iskustvo te u životu oblikuje. Bilo dobro ili loÅ”e. Treba smoÄi snage pa iz onog loÅ”eg izvuÄiĀ neÅ”to dobro. Za mene je dobro to Å”to se nisam predala, Å”to sam se borila i Å”to se borim joÅ” uvijek. Å to je jaÄi suparnik to je slaÄa pobjeda. Zato je moja pobjeda izvanredna, jer je suparnik bio popriliÄno nezgodan. Å teta Å”to naÅ”i rukometaÅ”i danas nisu izvojevali pobjedu, iako smo svi srcem bili uz njih. Kako bi samo to bila slatka pobjeda, ali nažalost suparnik je bio jaÄi. MeÄutim to je sport, danas su izgubili, a veÄ sljedeÄi put mogu biti na vrhu svijeta. Ja sam imala jednu priliku,Ā iskoristila je i pobijedila. Ja sam veÄ na vrhu. Dignute glave, ponosna na sebe i sve ljude koji su pobijedili i koji se joÅ” uvijek bore. Naprijed, samo naprijed, ne osvrÄite se i sigurno ste pobjednici!