Valentinovo!!! Cijeli tjedan samo o tome slušam, popusti "simo", popusti tamo. Sveli smo se na ništa, stalno se priča o nekim poklonima i stvarima. Pitam se:"Gdje se izgubila ljubav?". Upravo sjedim na kauču i gledam u svog psa. Veliki predivni mješanac labradora i vjerojatno staforda. Na današnji dan prije šest godina smo ga udomili i postao je "član" naše obitelji. Po tome pamtim Valentinovo, dan kad sam pružila ljubav tom malom crnom klupku. Dajući tada ljubav, dobila sam je nazad stostruko. Već šest godina uživam u toj ljubavi. Ima jedna stara izreka "Ljubav se ljubavlju vraća". Moj pas je pravi primjer toga. Zato me ova strka oko Valentinova zabrinjava. Krivi pogled na sve. Super je dobiti buket ruža, super je dobiti sitni poklončić. Međutim to nije sve, to je gotovo pa ništa. Sve ruže ovoga svijeta ne mogu zamijeniti zagrljaj osobe koja te voli, niti poljubac djeteta, niti osmjeh roditelja ili razumijevanje prijatelja, veselje psa kad dođeš na vrata. Sve ovo je ljubav. Da ne pričam o ljubavi prema sebi. Kad se pogledaš u ogledalo i vidiš ćelavu glavu, vidiš dojku koja je sve samo nije ono što treba biti. I gledaš se dugo i dugo i shvatiš da si sve to ti. Shvatiš da se voliš upravo takva kakva jesi. Da su strije i celulit dio tebe, da ožiljci od operacije pričaju svoju priču i da si zapravo iznimno sretna jer si tu. Da si sretna i ponosna na sve prođeno, da si snažnija i hrabrija nego ikad. To je ljubav. Tražimo je stalno na krivim mjestima, bombardiraju nas glupostima. Zaboravljamo živjeti, voljeti, dijeliti, pomagati, smijati se, plesati. Danas uz cijelu tu pompu oko Valentinova zaboravljamo da je prvi dan korizme. Pepelnica ili Čista Srijeda. Dan kad odlučujemo kako ćemo se ponašati sljedećih 40 dana. Vjerujem u odricanje. Vjerujem da se čovjekov karakter jača u ovakvim danima. Vjerujem u toplu riječ, vjerujem u pruženu ruku. Ako nemamo vremena kroz godinu, ovo vrijeme je dobra prilika da to ispravimo. Za mene je korizma vrijeme kad imam priliku biti veći i bolji čovjek nego što sam to inače. Smatram da je u ljudskoj prirodi da teži boljem. Na kraju krajeva da nisam tako razmišljala vjerojatno ne bi ovo ni pisala danas. Tražeći put kako biti dobro odradila sam i tu operaciju vađenja jajnika. U iščekivanju nalaza bliži se kontrola, još jedna u nizu. Božić ponovno kuca na vrata, a ja nikako ostaviti onkologiju iza sebe. Danas vidim da sam maštala na veliko. Ni dan danas se ne mogu riješiti onkologije, a vjerojatno nikad ni neću. Prije dvije godine to mi se činilo kao izgledna situacija. Jajnici vani, dojka vani, kemo odrađena, nolvadex se pije, ni jedan razlog nisam vidjela da budem na onkologiji. Međutim Profesor je zamislio drugačije. Sve ide po protokolu, nalazi krvi prikupljeni, nalaz patologije također. Sve je očekivano u redu. Osjećam se odlično. Po prvi put ulazim kod Profesora bez ikakvog straha i bez ikakvog očekivanja. Mislim se: "Odradila sam sve što sam trebala". Profesor pregledava nalaze, zadovoljan je. Barem mu to iščitavam na licu. Opuštena sam, to je to. Gotovo. Zadovoljno se smješkam očekujući sljedeću kontrolu za šest mjeseci. Profesor podiže pogled i kaže: "Sonja, kako ste?". Odgovaram:"Super". On dalje govori: "Znate, ovo je sve uredno, jajnici su uredni i sve je super. Međutim ja bi Vas ipak stavio na terapiju Aredie". Već smo na neki način razgovarali o Aredii i terapiji. Samo uvijek se nekako nadam da neću baš morati. Ipak sam sad i jajnike izvadila. Čemu sad još i Aredia? Profesor kaže da idemo sa Arediom, tri puta godišnje kroz dvije godine. Čeka me znači šest aplikacija. Iako sam se nadala da neću morati ulaziti u terapiju, po internetu sam skupila sve informacije vezane za istu. Saznala sam da ne smijem raditi nikakve zahvate na zubima, a to mi je bilo jako bitno. S obzirom da sam imala namjeru stavljati most, zamolila sam Profesora za malu odgodu. Između ostaloga zasula sam ga pitanjima o Aredii. Zašto i zbog čega sad moram i to? Zaključak je: S obzirom da sam imala, jako agresivni karcinom, hormonski 100% ovisan, postoji mogućnost vraćanja. Aredia se daje da bi se smanjila mogućnost širenja metastaza po kostima, ako se slučajno metastaze dogode. Nisam vidjela ni jedan razlog zašto bi uopće dobila metastaze. Iako je Profesorovo objašnjenje bilo poprilično logično ja sam samo shvatila jedno. Još jedna preventivna terapija!!!! Iskreno došlo mi se smijati iz svega glasa. Odlazim s onkologije pomalo zbunjena jer po prvi put u mom liječenju nisam sigurna želim li ovu terapiju. Blagdani su na vratima i ne želim razmišljati ni o čemu. Želim provesti vrijeme s obitelji i dragim ljudima. Nova godina će donijeti nove borbe i nadam se nove pobjede. Nakon svih blagdana i praznika dolazi vrijeme ponovnog buđenja i odabiranja kako i što dalje. Godinama planiram srediti zube i staviti most. Nikad nisam imala dovoljno novaca. Barem sam tako mislila. Danas bi rekla da mi to nije bio prioritet. Nakon što sam saznala za Arediu odlučila sam da je vrijeme da posložim prioritete. Shvatila sam ako to ne odradim sada vrlo vjerojatno neću nikada. Otišla sam kod zubarice i pali su prvi dogovori. Sljedeća kontrola na onkologiji mi je za tri mjeseca, do tada bi trebalo sve biti gotovo. Ulazim u još jedan proces koji traje, jednostavno me neće kraj. Iako sam na početku bila nesigurna oko terapije, pokušala sam kao i iz svega ostaloga izvući nešto dobro iz toga. I mogu vam reći da sam uspjela. Da nije bilo tog "moranja" i Aredie, vjerojatno ne bi imala ovaj prekrasan osmjeh koji imam. Vjerujte oduvijek sam bila osoba koja se puno smije, a zamislite koje je tek sad ludilo kad zubi izgledaju super. Sve skupa je trajalo taman neka dva tri mjeseca. Zubarica mi je super osoba, jako mi se sviđa i odradila je super posao. Samo se jos moram naviknuti na sve skupa. Vrijeme doslovce leti, približila se još jedna kontrola. Znači iznova skupljam nalaze, iznova vađenje krvi i iščekivanje terapije. Samo ovaj put s osmjehom od milijun dolara. Zadovoljna sam i sretna. Odlazim na onkologiju bez ikakvog straha. Bože moj ako treba Aredia, treba. Šta mogu sad? Odradit ćemo i taj dio, ali barem znam da je osmjeh "božanstven"😁. Profesor zadovoljan, zadovoljna ja. Ima li bolje kombinacije? Očekujem Arediu. Međutim Profesor kaže da ćemo umjesto Aredie, dobiti isti lijek Zometu. Zometa također spada u skupinu bifosfonata i ima isti učinak na kosti. Meni je iskreno svejedno jer sam ionako odlučila biti tu. Tada slijedi informacija koja je napravila ogromnu razliku između ova dva lijeka. Naime Aredia se prima intravenozno i traje tri sata, a Zometa traje petnaest minuta. To je bila vijest koja mi je uljepšala sljedeća tri mjeseca. Odlazim od Profesora zadovoljna i sretna sa ogromnim osmjehom na licu (ipak imam nove zube). U dijelu bolnice za primanje terapije kažu da nema momentalno Zomete. Rečeno mi je da će mi se javiti kroz par dana kad lijek bude dostupan. Odlazim kući, prvi pupovi najavljuju proljeće. Miris u zraku je ispunjen nadom i željom. Sretna sam. Upravo se tri sata terapije pretvorilo u petnaest minuta. Dobila sam na poklon dva i pol sata života. Nekima će se možda činiti malo i ništa, a meni je puno i ogromno. Nakon što provedete sate i sate na onkologiji shvatite da je i minuta nekada puno. Sve presudne situacije u životu su na kraju krajeva samo trenutci. Trenutak kad napipamo kvržicu, trenutak kad saznamo dijagnozu, trenutak kad donesemo odluku. Sve poslje i prije toga je vodilo ili vodi do tog određenog trenutka. Tako sam ja sada došla do trenutka kad se vraćam onoj ljubavi s početka priče. Da nisam na ovaj način saznala kako se ponovo voljeti vjerojatno bi umrla u neznanju. Ipak Gospodin za svih nas ima određen put. Iako nam se ponekad čini da nam je previše i da ne možemo dalje, On nam da snage ako ga zamolimo. Nikad ne djeluje silom, nikad nas ne uvjetuje ničim, dozvoljava nam izbor. Daje nam upravo ono što nam treba i kad nam treba. On djeluje kroz ljubav. Voli nas bezuvjetno, čisto i beskrajno. Ne trebamo drugih zapovijedi ako poštujemo jednu. Ljubav prema Bogu i bližnjemu, sve druge dolaze iz nje. Zato dragi moji volite se i ljubite svaki dan, ne samo danas. Ljubav je ono što nas čini boljima i zapamtite " Ljubav se ljubavlju vraća ". Uvijek!!!