Odavno mi nije bio brži ritam života kao ovaj tjedan. Počeo je iznenađujuće turbulentno i prijeteći. Ponovno je život pokazao kako se sve može promijeniti u trenutku. Toliko malo cijenimo trenutke, a zapravo su oni cijeli život. Sve počinje i završava upravo tim jednim trenutkom koji ti mijenja život iz temelja. E ovo nije bio taj trenutak samo je osjećaj bio takav. Kad ti se dijete onesvijesti na rukama stane sve. Samo mozak pokušava iznaći najbolje rješenje i obično to i napravi. Nakon takvog besmislenog trenutka kreće onaj "žrvanj" života. Ovog puta je na svu sreću sve prošlo sa najbolim mogućim ishodom. Dijete dobro, dijagnoza iscrpljenost!!! Ovo proljetno sunce zna biti poprilično nezgodno. Nakon tmurne i dosadne zime jedva dočekamo sunce i u njemu ponekad uživamo mrvicu previše. Tako se dogodilo i u ovom slučaju. Šta se sve odvilo u mojoj glavi, kakvi sve scenariji, e to je sad neka druga priča i nećemo danas o tome. Danas želim govoriti o onoj iskonskoj volji za životom, o onoj sreći kad sve završi dobro. Ovaj tjedan se bliži kraju i dosegao je svoj vrhunac. Iako je bilo dizanja i padanja, samo dizanje je vrijedno spomena. Iz padanja naučimo kako i na koji način ustati i krenuti svaki puta snažnije i hrabrije. Ja za sebe mogu reći da sam se srušila mnogo puta, ali nikada nisam ostala na podu. Često me pri slikavanju prijateljica upozori " spusti malo glavu slika ti bude nikakva "😊. Šta mogu, glava visoko znači da još nisam spremna pasti. Ta ista moja prijateljica me jučer nazvala sa ludim prijedlogom. Pitala je "mala, hoćemo sutra na treking"? Prva reakcija je bila "ne dolazi u obzir". Nakon kratkog nagovaranja pristala sam pokušati. Dogovorile smo se nas dvije i još u tu priču smo uvukle i moga muža. Jutro je osvanulo sunčano i obećavalo je divan dan. Već u osam i trideset smo svo troje bili na upisivanju sudionika. Nijedno od nas nije znalo kakav nas put očekuje. Znali smo jedino to da je staza duga deset kilometara. Skupio se popriličan broj ljudi. Organizacija je bila odlična, ipak je ovo osmi treking po redu. Doduše za nas je prvi, ali za sve postoji prvi put. Krenuli smo u deset sati. Kad su nam pokazali kuda moramo ići u momentu se činilo kao nemoguća misija. Naime nije problem u kilometrima već u samom terenu. Čekalo nas je par velikih uspona. Hodajući razmišljala sam da li ću to izgurati? Da li ću uspjeti? Kondicija mi i nije neka jača strana. Kako je put odmicao bila sam sve odlučnija i sigurnija da ja to mogu, da mi to možemo. Nas dvije zajedno možemo i više od toga. Za muža je ovo bio tek mali zalogaj, ali nas dvije smo druga priča. Kretali smo se ujednačenim tempom i put je prolazio dosta dobro. Krenuli smo se penjati prema brdu, taj dio i nije bio baš lagan. Međutim dolazak gore je vrijedio svake kapi znoja. Pogled je bio savršen i više nego savršen. Ipak to nije ono što je zapravo vrijedno. Vrijedan je onaj osjećaj koji sam ja dobila. Ja sam se danas popela na svoj Mount Everest!!! Nekome ovo možda neće značiti ništa, ali meni znači sve. Pomakla sam svoje granice i dosegla ih. Činilo mi se da sam zaronila u izvor života. Bila sam na vrhu svijeta!!! Iako sam fizički bila umorna, srce je bilo puno, duša je letjela, glava je bila visoko 😊. Bila sam ponosna na svih troje. Spuštanje je prošlo lagano. Prolazak kroz cilj je potvrdio da smo uspjeli!!! I da, nismo bili zadnji 😉. Koliko sam samo "planina" prošla u svojem životu!! Puno puta nisam došla do vrha, a puno puta i jesam. Danas sam zbog inicijative svoje prijateljice dobila priliku još jednom sebi dokazati što i koliko mogu. Ona i ja smo mnogo vrhova dotakle zajedno, mnogo pobjeda sam uz njenu pomoć izvojevala. I tako ovaj tjedan završava na najbolji mogući način. Novi vjetar u leđa, nova pobjeda iza mene, Novi uspjeh koji stavlja osmjeh na moje lice. Najveća pobjeda od svih je ona kada pobijediš sam sebe, a ja sam danas to odradila uz pomoć meni dragih i bitnih ljudi. Mogu samo reći da sam sretna i blagoslovljena. I ovo je samo prvi korak, sljedeći treking je za dva tjedna. Mi već planiramo novi uspon, novu pobjedu i novi vrh. Moj Mount Everest je osvojen sve ostalo će biti samo lakše. I da vam kažem:
Vrijedilo je, o da, vrijedilo je itekako!!!!!