Bura je stigla snažno i silovito, onako kako samo ona zna. Svježe okupana "ušuškala" sam se u krevet. Osluškujem njeno glasno "pričanje" koje stalno govori "ljetu je kraj, stigla sam, dolazi moje vrijeme". Još jučer sam bila na plaži, a danas ona nosi sve pred sobom. Prohladno je. Jesen je stigla! Nekako u ovo vrijeme prije četiri godine krenula sam sa kemoterapijama. Već nakon prvog tjedna počele su se pojavljivati promjene. Odjednom mi je tjeme postalo osjetljivo, bolno, kao da mi je milijun mravi u glavi. Znala sam da me čeka period ćelavosti. Iako sam bila spremna na to moram priznati da se jedan mali dio mene nadao da se to ipak neće dogoditi. Ipak dogodilo se! Upravo sam se pogledala u ogledalo, kratka je kosa na glavi i ne pada mi napamet ikada više imati dugu kosu. Ležim u krevetu i mislima prebirem po protekle četiri godine. Bura se javlja, tu je. Trga još uvijek zeleno lišće, nema vremena čekati da mu se promijeni boja. Volim boje jeseni, volim te nijanse žute, preko narančaste pa sve do smeđe. Bura donese čistoću, sve nakon nje bude bistro, svježe i kristalno jasno. Volim buru, jer razbistri i moje misli. Očisti sve ono što treba očistiti. Izlazim vani i udišem svježi zrak. Ispuni me do zadnjeg atoma. Hladno je, brzo se vraćam nazad u toplinu kreveta. Danima se vrtim u krug, ginekolog, ultrazvuk, pa treba punkcija, pa ne treba punkcija.....Polako se pripremam za još jedan posjet onkologiji. Kad ti kažu vidimo se za šest mjeseci, čini ti se kao da imaš beskonačno mnogo vremena do sljedeće posjete. Međutim život se takvom brzinom događa da te iznova iznenadi. Već je vrijeme. Lagano ulazim u ono stanje neizvjesnosti koje me prati pri svakom odlasku na onkoligiju. Završetak ljeta me samo pogurnuo u tom smjeru. Sreća pa je jesen započela burom, hrabro i odlučno. Ja to shvatim kao poruku da trebam i ja tako. Hrabro i odlučno! Smijeh djece u dnevnoj sobi mi izmami osmjeh na lice, opušteni su, zabavljaju se. Već sam i umorna, vrijeme je za počinak. Bura i dalje pjeva, ove večeri pjeva uspavanku. Pjeva o hrabrosti, odlučnosti, snazi i vječnosti. Vjerujem u njenu pjesmu i prepuštam se. Najmlađi sin dolazi do mene i ljubi me za laku noć. Sutra ide na ekskurziju, uzbuđen je. Vjerojatno neće spavati cijelu noć. Divno je bilo ne spavati radi takvih uzbuđenja. Znam da će mu biti zanimljivo i da će uživati ova četiri dana. Zbog te njegove sreće, sretna sam i ja. Zbog njih sam u puno situacija ostala na nogama, zbog njih sam i večeras napisala par riječi. Zbog njih sam i sebe stavila na pravo mjesto, na mjesto koje mi pripada. Napokon sam čistih misli i bistrog uma. Bura je učinila svoje!