Ljepota današnjeg dana oduzima mi dah!!! Sunce se pokazalo i otjeralo oblake. Ustala sam i punim plućima udahnula ljepotu trenutka, ljepotu postojanja i života. Lagana burica slabašnim snagama ljulja lišće. Proljeće kao da je već tu. Sredina je veljače, znam da je još zima, ali danas mi sve miriše na proljeće. Uranilo je ove godine. Sreća izvire iz svake pore moga bića. Cijeli dan kroz glavu mi prolaze stihovi Oliverove pjesme: "Novi život se rađa i sretne pjesme mi naviru zvuci...." za mene proljeće znači upravo to. Novi život!!! Danas je sve predivno, tako lagano, lepršavo i veselo. Danas sam i ja lepršava i vesela. Sama sam sebi prekrasna. Sviđa mi se sve, od kose koja je od bure valovita do osmijeha koji ne silazi s lica. Ništa se posebno nije dogodilo, dogodilo se sunce. Nakon tmurnih, kišovitih dana došlo je iz prikrajka i okrenulo sve na dobro. Proljeće me iznova oduševi, iznova me pokrene i iznova želim više. Zaista to vidim kao rađanje novog života, nove prilike i nove mogućnosti. Kao da sam iznova na početku ciklusa, ciklusa života. Zadnjih godina me proljeće dodatno motivira. Nakon operacije i svih kemoterapija, moj Profesor je prije četiri godine izjavio: "Sonja, dok izađu svi otrovi iz Vas doći će proljeće, tada ćete procvjetati kao priroda". Uistinu tako se i dogodilo i nastavlja se događati iz godine u godinu. Svakom godinom sam sebi bolja, draža, ljepša (nema logike jer starim). Svakom godinom sam svjesnija da sam uspjela, da sam pobjedila i preživjela. Smijeh me prati cijeli dan. Ručak s djecom i provale smijeha, suze cure od istoga. Suprug se vratio s puta, još jedan razlog za sreću. Momentalno smo svi tu, u jednom miru, zajedništvu, prihvaćanju i razumijevanju. Ima takvih dana, ali ih ne primjećujem i dalje sve to podrazumjevam. Onda se pojavi sunce i obriše maglu sa mojih očiju. Sve vidim jasno i zahvalna sam. Volim proljeće, redovito me vrati na pravi kolosijek. Vrati me tamo gdje moram biti. I ne, danas ne želim pisati o jadnome zdravstvu, ne želim pisati o nepravdi koja vlada kod nas. Danas želim spomenuti sve one hrabre žene i muškarce koji su ovome ludilu od sustava i države našli snage za pobjedu, snage za borbu, snagu i volju za život. Želim pisati o prekrasnim ženama koje sam upoznala zahvaljujući upravo svojoj pobjedi. Želim svima čestitati na iznimnoj snazi, volji, vjeri, entuzijazmu. Toliko je predivnih ljudi oko nas, predivnih majki koje žive za svoju djecu, predivnih žena koje žive za druge, pomažu, hodaju, razgovaraju, bodre. Želim pisati o svim onim osmijesima koji su uprkos brodolomima ostali na licima. Onda se pogledam, ja sam jedna od njih i čestitam sama sebi!!! Da, danas sam se počastila s haljinom, drugom me počastio suprug. Sviđa mi se kako izgledam. Vjerujte ovo nije taština, ovo je samo ljubav prema sebi. Sretna sam i to zaslužujem biti. Nekada teško shvaćamo da zaslužujemo biti sretni. Danas sam to osvjestila, koliko dugo to ćemo još vidjeti. Danas uživam!!! Već je kasno, uzimam komad čokolade i zaključujem savršen dan. Vani miriše proljeće, mirišu svježe oprane haljine, mirišu na stablu limuni...sve je kako treba biti. Kao što kaže natpis na jednoj od današnjih haljina: "I didn't change, I just found myself".
"Nisam se promijenila, samo sam se pronašla".
Novi život se rađa
I sretne pjesme mi naviru zvuci....
Svira i dalje u mojoj glavi!!!