Prije dva dana doktor reče: "Imate zadebljanje endometrija od 9.5 mm. Morali biste napraviti kiretažu". Ja sam ga samo kratko pogledala i rekla:" Ne mogu sada, spremam se na put prekosutra, vraćam se za nekih mjesec dana. Koliko je to hitno?" Doktor odgovori:" Nije hitno, ali odradite to što prije možete". Zahvalim se i odem. Zapravo nisam niti iznenađena nalazom. Nolvadex pijem već više od četiri godine i bilo je pitanje dana kada će se dogoditi zadebljanje. Kontrola onkologa jučer. Pregledana od strane specijalizanata, koji ni sami nisu sigurni što bi mi sugerirali. Pomalo ljuta i frustrirana odlazim s onkologije i sjedam na kavu. Razmišljam što sad? Zadebljanje je tu, na kiretažu u bolnicu mi se neda, da se odmah upišem doći ću na red taman za mjesec dana...kod nas zdravstvo tako funkcionira. Ja se hladno odlučujem na put. Odlučim odraditi kiretažu kad se vratim. Ne u bolnici, jer me iskreno malo i "prpa" nakon sve one halabuke oko toga. U Splitskoj bolnici to ne ide lako. Jednostavno im ne vjerujem. Doktor kod kojega sam bila na ginekološkom pregledu ima privatnu praksu i kod njega ću odraditi histoaspiraciju koja je manje invazivna od kiretaže. Kako sam uopće došla do ovog doktora je poprilično zanimljivo. Naime, na sam dan pregleda kod mog izabranog ginekologa u 9 sati ujutro sam dobila poziv od medicinske sestre da mi se je otkazan pregled koji je trebao biti u 13 sati. Petak jutro, utorak onkologija...bez nalaza se niti smijem, niti mogu pojaviti. Samo zamislite moju nevjericu i ludilo u koje sam upala. Sreća pa ima privatnih praksi koje su mi izašle u susret. Naravno da sam platila pregled koji nisam morala platiti, ali kad ti gori pod nogama i nemaš nekog izbora. Po ko zna koji put sam se uvjerila da slučajnosti ne postoje, kao da bih ikad saznala da postoji išta drugo osim kiretaže. Bog nas štiti na razno razne načine i hvala Mu na tome, iako puno puta to ne prepoznamo. Ljutnja me je držala sve do danas. Od petka je sve nekako išlo blesavo, meni se činilo u krivo. Sustav koji je toliko s..eban da si samo broj u nizu. Tek jučer je sve kulminiralo na onkologiji kad iz Boga pitaj kojeg razloga nisam pregledana od svog doktora nego od specijalizanata. Nemam ja ništa protiv tih divnih mladih ljudi, dapače, specijalizanti su me proveli kroz cijelu kemoterapiju i cijeli taj put. Bili su savršeni tada, a savršeni su i sada. Danas su to doktori i doktorice sa osmijehom i empatijom koja nam je tako potrebna u toku liječenja. Samo debelo imam problem kad me se vidi da čekam, kad ostajem zadnji pacijent, kad nikoga iza mene nema, a ipak se odluči da me se neće pregledati. Koji god da je razlog takvog ponašanja, smatram da zaslužujem kakvo takvo objašnjenje. Pa makar iz kurtoazije ili barem osnovne kulture zaslužila sam dvije rečenice. "Sonja momentalno sam zauzet, preuzet će Vas moji specijalizanti." Taj minimum zaslužujemo svi. Barem toliko!!!! Upravo smo stali u Šibeniku, čeka me put od 20 sati, a ja sam uzbuđena kao malo dijete. Veselim se susretu sa mojom Jeny i njenim Dujom, veselim se susretu sa sestrom...a maternica može toliko pričekati. Nema ljutnje, nema nervoze...sunce me prati cijelim putem. Život je lijep pomislim po ko zna koji put!!! Uspona i padova stalno, nekakvih strahova isto tako, svega se skupi. Onda se osvrneš i posložiš prioritete. Momentalno sam na pravom mjestu, sjedim u zelenom autobusu s osmijehom na licu. Nema gužve, udobno sam se smjestila, pišem, osvještavam protekle dane i procesuiram sve događaje. Zaželjela sam se djeteta, njenog glasnog smijeha i zagrljaja. Ostavljam njih trojicu kući. Nije mi ni to svejedno, ali djeca su već velika i samostalna pa je kud i kamo lakše. Pitam se. Sad će stalno biti ovako? Stalno ćeš biti podijeljen na dvije strane? Izgleda da hoće!!!! Onda shvatiš iznova, da je zdravlje najbitnije i to shvaćaš sasvim drugačije nego prije. Nekad si takvu rečenicu koristio tek kao šablonu, kao nekakvu usputnu izjavu. Nisi stvari doživljavao ni blizu kako si trebao. Danas kad kažem Samo nek je zdravlja, danas tako i mislim. Sve drugo se može. Možeš planirati, možeš se boriti i sa sustavom i sa daljinom i sa ljudima i nerazumijevanjem....sve možeš. Samo nek je zdravlja!!!! Autobus je krenuo, promatram okolo. Pozdravlja me nebo i maše mi trava, a ja se smiješim. Još malo i zagrljaj će pasti i poljubac i pokoja suza...radosnica. Bože, samo nek je zdravlja!!!!