Brzina od 130 km/h, svira Balašević , opuštena na sjedalu, noge smještene u muževom krilu, kratko rečeno nirvana!!! Povremeno se i snovi ostvare i dobiju svoj oblik i boju. Ovo je njegov i moj prvi san..nas dvoje na putu, muzika i uživanje u istom. Cijeli se dan spremam napisati par rečenica, ali od ljepote dana, ljepote krajolika nisam stigla. Zadnje vrijeme mi je sve na turbo pogon. Emocije uzburkane, dovedene do usijanja. Vratila sam se iz Njemačke, ali ne sama. Jeny je došla sa mnom i ostala desetak dana...ispratila sam je prekjučer. Dolasci su divni, odlasci uvijek tužni. U međuvremenu mi je u posjeti bio rođak sa curom. Divan mladić kojeg gotovo da i ne poznam. Tek se upoznajemo. Jednu večer uz poneku čašu vina...otvorismo duše i upoznasmo jedno drugo. Slični smo, strašno smo slični!! Iste nas misli vode, ista pitanja muče - pitanja bez odgovora, iste dubine, iste praznine čekaju da se ispune. Ponovno se uvjerim da krv nije voda, koliki god nas kilometri dijelili istom smo ljubavlju vođeni. Sretna sam i tužna u isto vrijeme. Sretna što mi je život dao priliku da ga upoznam, tužna što se to nije dogodilo ranije. Čudna je ta mješavina emocija, razbuba te totalno....razbaca na sve strane. Dejan je otišao u srijedu, Jeny otputovala u petak. Tuga me dotakla. Jučer sam bila na proslavi udruge Agape. Nešto mi se i nije išlo, predomislila sam se zadnji čas. Predsjednica udruge je divna žena. Žena sa morem problema, ali i žena velikog srca, veselog duha i nepresušne energije. Ona je prevagnula, odlučila sam otići. Stigla sam sa malim zakašnjenjem, ali s osmijehom na licu. Nisam znala šta očekivati niti koga ću možda sresti. Na kraju sam srela neke drage ljude koje godinama nisam vidjela. Bili su to lijepi trenutci, neobavezni razgovori, opušteno, lagano, onako dalmatinski. U jednom trenutku se okrenem i ugledam narančastu kosu, mladu ženu koja gura kolica. Zastanem i oči mi zasuze. Nora i Marina!!! Napokon sam zagrlila tu hrabru ženu, tu hrabru mamu i pogledala je u oči (zaklela bih se da sam ugledala suzu). Nora je bila divna, par sati je uživala u muzici i "šušuru" svuda oko nje. Marina i ja smo se bez prevelikih riječi razumijele. Život ti servira šta on hoće i kad on hoće. Hvala Bogu da sam i ja htjela jučer biti na toj proslavi. Tuga se tiho i bez borbe povukla, sreća me preplavila. Đole i dalje svira, ja pišem i s vremena na vrijeme pogledam okolo. Svud ravnica, zelenilo, nebo ljubi vrhove stabala, a sunce sramežljivo izviruje iza oblaka. Pozdravlja nas za danas, lagano se sprema za počinak, sumrak se spušta, a nas dvoje u glas pjevamo. Ja pevam svoj blues, bez namere bitne....i najveće ribe za mene su sitne....
Ima divna izreka koja kaže :" Život je putovanje, a ne cilj". Ja sam možda shvatila doslovno, ali neka sam. Put putujem i lijepo mi je!!!!
Snovi ipak dobiju svoj oblik i boju.
Ostvaruju se....ja znam da jesu!!!
Živite putovanje koje se zove život, putujte sretno i mirno otvorenog srca i uma.
Tako se jedino isplati ❤