Izlazeći iz sobe zapljusnuo me teški, topli zrak ljeta. Bez ijednog daška, sve je mirno. Prigušeno pjevanje zrikavca remeti tišinu noći. Miris upravo natopljene trave i svježina koja se prožima zrakom. Teleportirala sam se trideset godina nazad u prošlost. Ljeto, vrućina, tek krošnja ogromne murve pokazuje znakove života. S vremena na vrijeme proizvede zvuk govoreći: "gore je ljepše, manje je vruće, a i pogled je bolji". Sestre i ja ležimo na vrelom, tek postavljenom asfaltu i brojimo zvijezde. Mrkla je noć. Zrikavci su i tada pjevali. Nebo prekriveno zvijezdama kao da je posuto vilinskom prašinom. Isti onaj miris natopljene trave pomiješan sa vrelinom večeri. Sjećam se osjećaja. Cijelim bićem sam bila sretna. Majka i otac za stolom, a nas tri u svom svijetu. Svijetu koji ne poznaje ništa loše. Svijetu koji zanesenim mladim srcima obećava bezbroj mogućnosti. Prva zaljubljivanja su krenula, prvi ukradeni pogledi, tek poneki sramežljivi osmijesi. Živjelo se od rada na zemlji, poprilično teško i naporno. Selo, kao i svako drugo, ne nudi mladoj osobi ništa. Sestra i ja smo se veselile improviziranom discu u školskoj dvorani. Veselile smo se tim ljetnim subotama. Jasno se sjećam tih posebnih, tihih večeri kad bi umorne od rada samo gledale u nebo. Danas znam da su to bili dobri dani, dani mira i spokoja. Dani kad si radio što ti se kaže, ali ni o čemu nisi previše razmišljao. Prve tajne, prve pjesme, pjesme koje ti ostaju. Pjesme kojima nisi znao smisao do danas. Večeras u mojoj glavi svira, kao i trideset godina ranije :" It's got to be perfect". Svira na sav glas, danas ta pjesma dobiva smisao. Dobiva na važnosti i ja se cijelo večer gibam u tom ritmu. Danas, u ovoj divnoj ljetnoj noći ja sam ponovno mirna i spokojna. Vjerujem da će sve biti baš onako...perfect!! Dobila sam nalaz histoaspiracije. Nalaz kaže: "cervikalni polip". Iako sam se nadala dobrom nalazu, dvadeset dana sam bila u iščekivanju. Ta neizvjesnost me uvijek gotovo izludi. Sad sam mirna. Spremam se na onkologiju, a gotovo da sam opuštena. Sve mi miriše na dobro. U daljini se čuje lavež psa, huk sove odnekud dopire, a ja sjedim i pišem. Uz rub zida krijesnica se upalila, uvijek se razveselim kad je vidim. Legla sam na vreli beton i gledam u nebo. Brojim zvijezde i smiješim se, čak i danas nebo izgleda kao da je posuto vilinskom prašinom. Čarobno i tajanstveno. Da li sam ga pogledala dječijim očima ili je samo pjesma dobila smisao? Ko će ga znati? Zrikavac se upravo oglasio: "Vrijeme je za spavanje". Krijesnica je otišla na počinak, mjesec se sakrio, a vinova loza šapuće:" Laka ti noć". Sa smiješkom odlazim i ja, pjevušim "It's got to beeee perfect, it's got to beee perfect, jeee!!!".