Ova mi pjesma svira pola dana u glavi... Znam i svjesna sam da nije jednostavno pratiti sve ono što nam život nosi. Divan je dan. Izašla sam sama sa sobom u šetnju. Nisam baš tip kojem često treba samoća. Tek s vremena na vrijeme osjetim potrebu. Danas je taj dan. Miris ranog proljeća mi je probudio sve stanice. Jutros sam ugledala prvu ljubičicu, život se rađa pomislila sam. Morala sam izaći na sunce i porazgovarati malo sama sa sobom. Zima je razdoblje koje doslovce preživljavam ( iako je ove godine nije ni bilo). Nakupilo se svega, nekih blesavih trenutaka, nekih iščekivanja i svakojakih situacija. Znam da sunce ne znači da će sve to nestati, ali meni je sve lakše kad zamiriše na proljeće. Roje se ideje u glavi, energija se podiže i sve mi je jasnije. Stvari sjedaju na svoje mjesto i sa suncem kristalno vidim cilj. Nitko od nas ne zna šta sutra nosi i tu činjenicu ništa ne može promijeniti. Često čujem, treba živjeti u trenutku! Nisam baš dobra u tome. Koliko god se trudim, misli mi uvijek bježe ili u prošlost ili u budućnost. Nisam naučila kako se udaljiti od emocije čak ni onda kad me se direktno ne tiče. Kad razmislim i ne želim to. Želim biti upravo ovo što jesam. Pomalo luda i svojeglava, nasmijana, uplakana (kad je vrijeme za to). Neke stvari koje sam zamislila još prije par godina sada dolaze svome kraju, realizacija samo što nije. Preplašena sam od svega, nesigurna, prepuna pitanja bez odgovora. Uvijek iznova lupa "Mogu li ja to?", "Jesam li dorasla?". Tako se vrtim u krug iz dana u dan. Pa dođe vrijeme da porazgovaramo "ja" i "ja". Odem, prošetam udahnem. More mi se obrati "ti to možeš", galeb proleti i šapne tiho "ti to možeš" , vjetar zahuče "ti to možeš". Udahnu mi neku novu hrabrost, neku novu vjeru. Vjeru u sebe. Vjeru u dobro, spoznaju da smo tu zbog nečega višeg. Nečega čega nismo ni svjesni, nečega u nama što nas gura naprijed i samo naprijed. Pa se osvrnem oko sebe, samo mir i vjetar. U daljini promatram kuće, promatram more, promatram svu ljepotu od Boga danu. Pa iznova dignem glavu visoko i nastavim dalje. Osvijestim iznova i iznova da život nema cijenu. Da, želim prolaziti svijetlom stranom života.
Pa sam zadovoljna sobom, sa novim hulahopkama, sa vjetrom koji se igra u mojoj kosi i radi od nje šta želi, sa mirisom uzburkanog mora. Pomolim se za sve one koji se bore sa strahovima, sve one koji su u neizvjesnosti od nalaza, za sve one koji su u životnim turbulencijama. Svima šaljem puno sunca i dobru energiju. Želim da iznađete snagu u sebi koju imate, jer znam da je imate. Svima nam je dana, želim da je pronađete. Probajmo živjeti život u svojem aranžmanu, onako kako nam se sviđa. Nije uvijek lako, ali ni ne mora biti. Svima vam želim divne trenutke, divna druženja. Nije važno da li se družite s ljudima ili pak sami sa sobom (kao ja danas)....samo nek je smijeha i radosti. Shvatite da ste vrijedni i da nitko na zemaljskoj kugli nije poput vas. Svi smo jedinka za sebe, posebni i dragocjeni. Ja sam svoje "ludilo" zabilježila kamerom. P.S. tek danas naučila da na kameri možeš uključiti timer (imaš se vremena namjestiti) 😂😂. P.P.S. iako ne znam puno, jedno znam. Kad je najteže, pokušaj!....Always look on the bright side of life ❤❤❤❤
Opmerkingen