Prohladan je jesenski dan. Vani oblačno, puše lagani vjetar. U daljini se čuje crkveno zvono, otkucava šest puta. Popodne je. Sjedim pokrivena dekicom i slušam muziku. Grickam čipi čips. Nekako mi je lijepo, ušuškana sam u laganu melankoliju života. Moglo bi se reći da sam pomalo i tugaljiva. Jesen je stigla, obojala prirodu divnim bojama. Ljeto je prošlo brzo, prebrzo. Čini mi se, samo sam uskočila u jesen. To me redovito zatekne. Zatekne me brzina kojom prolaze dani, mjeseci, godine. Prije šest sam krenula sa kemoterapijom, prije šest!!! Iznova me iznenadi broj godina iza mene. Dobro je, tu sam. Zanemarit ću sve ono što me muči, što je moja svakodnevnica. Zanemarit ću bolove u zglobovima, kukovima, leđima. Zahvaliti na tome da se ujutro ustanem (doduše to je više kotrljanje nego ustajanje), ali ustanem. Zahvaliti na prilici da i ove godine budem potpora, ona koja nam svima treba. Prošle godine ovih dana smo bili na rivi. Održavala se Race for the Cure. Bio je prekrasan, sunčan dan. Energija ljubavi, podrške, zajedništva je bila neopisiva. Ove godine smo opet u istom raspoloženju. Ovaj vikend se trči utrka za sve nas koje smo bile ili jesmo bolesne. Za svaku mamu, sestru, prijateljicu, tetku, ujnu, strinu, baku, susjedu, poznanicu. Za svakoga ko se susreo sa rakom dojke. Ja sam jedna od njih. Ponovno se sve održava pod pokroviteljstvom Županijske lige protiv raka Split. Međutim, ove godine je ipak mrvicu drugačije. Sve se odvija virtualno, virtualne prijave, virtualni timovi. Čovjek bi pomislio da će sve biti jednostavnije. Nije. Nismo se ko država proslavili, nije baš neki odaziv. Neću o tome, a imala bih štošta za reći. Čudna smo mi nacija, bunimo se kad nas dijele, a sami se vrlo brzo podijelimo. Zašto bi se podržala Splitska liga? Za pravo reći nisu se ni Splićani pretrgli u registacijma i u podršci. Zašto bi neki drugi dijelovi države? Rekla sam da neću!!!
Naime, trči (hoda) se diljem Europe. Još su neke stvari drugačije. Moja mala ekipa i ja imamo svoj tim. Naš mali tim, velikih ljudi. Prvi puta istupamo kao Udruga. Udruga koja se zove Caspera. Samo ime kaže: " Rak nam ne može oduzeti nadu". Probat ćemo dati podršku za sve one koji se bore sa rakom, ali i za sve nas koji smo borbu dobili i danas smo dobro. Prohodat ćemo i za sve one kojih više nema. Sjetiti se njihovih imena i lica. Za svu djecu koja su ostala bez mama, sve muževe koji su ostali bez supruga, za sve roditelje koji su ostali bez djece. Puno više od trčanja (hodanja) ima u ovoj priči. Nije stvar trčanja (hodanja). Stvar je čiste ljubavi i podrške. Razumijevanja svih strahova, uspona, padova, suza i smijeha. Stvar je da će se neki novci skupiti. Nešto će se dobro napraviti. Splitska onkologija spada u onaj dobri dio našeg zdravstvenog sustava. Sjedim i živo se sjećam sreće prošle godine, vjerujem da ćemo je osjetiti i ove godine. Barem mi koji smo se prijavili. Ljepše bi bilo da se svi zajedno možemo grliti i pjevati. Korona nam je pomrsila planove. Zagrljaja neće faliti, barem između naših najmilijih. Virtualnih će biti na stotine. Mogu govoriti u svoje ime, sretna sam što mogu sudjelovati u svemu ovome. Sretna jer je moja ekipa, ekipa velikoga srca. Sretna jer znam da su temelji za daljnji rad Udruge postavljeni. Iako se kotrljam većinu prijepodneva, jučer sam odhodala 8000 koraka. Pripremala se za sutrašnji dan. Danas odmaram. Sutra ću odhodati sa svojom curom i neću skidati osmijeh sa lica. Zašto? Zato jer znam da je bilo dana kad nisam mogla. Zato što znam da će ih još biti. Zato što me gura ona naša.
Da mogu uvik ka' šta mogu sad!!!!
Vrlo dobro znam koliko vrijedi ova rečenica.
Ne možemo svaki dan, ali kad možemo trebamo.
Čuje se crkveno zvono, otkucava sedam puta. Sat je prošao. Vani su se oblaci nadvili, sprema se kiša. Sjedim i dalje, pokrivena dekicom. Svira Ed Sheeran "Perfect". Upravo se tako osjećam (znam da pjesma govori o savršenoj ljubavi)...ja se osjećam uljuljana u ljubav. Ljubav koja spaja sve u jedno veliko, smisleno postojanje.
Da mogu uvik ka' šta mogu sad 💜
Šta nam više treba?
Mrvica zajedništva, mrvica zdravlja i puno mrvica ljubavi 💜