Sigurna sam.
Netko to od gore vidi sve.
Netko poput tebe ili neke od tvojih suputnica tamo visoko.
Sigurna sam.
Da na jednom od onih bijelih, gustih, čistih i posebnih oblaka, sjedite. Nasmiješene, mada bih prije rekla da ste u ludom smijehu koji odzvanja širokim prostranstvima.
Sve ste gore pomalo luckaste.
Sigurna sam.
Danas ste i zaplesale.
Isto kao i prije mjesec ipo, isto kao što ćete i za osamnaest dana.
Vidim kako jedna drugu grlite.
To radite odlično.
Znam.
Osjetila sam.
Sigurna sam.
Ne želite suze.
Nikad ih niste željele, ne kao žaljenje, ali kao radost da.
Radost zbog svakog provedenog trenutka, svake riječi, svakog zagrljaja. Takve suze, suze koje dolaze od ganuća i zahvalnosti.
Sigurna sam.
Da znate.
Da postoje dani kad je teško.
Dani kad nedostajete više.
Kad sve boli od praznine.
Sigurna sam.
Da znate da vas volim.
Tebe Planino posebno.
Ovu večer, litnju.
Kad čujem tvoj smijeh.
Kad mi nedostaješ beskrajno.
Sigurna sam.
Da vidiš kad ti mahnem.
Kad ti pošaljem poljubac.
Raširim ruke i grlim.
Sigurna sam.
Da ćemo se nekad sresti.
Negdje gore u prostranstvima.
To me tješi.
Vidimo se, lipa moja.
Ljudu moj. 💜